Na današnji dan prije 17 godina zauvijek nas je napustio Suvad Katana
Januar 2005. godina, Delijaš kod Trnova. Posljednji ispraćaj Suvadu Katani, nekadašnjem reprezentativcu Bosne i Hercegovine kojeg smo deceniju prije pratili u državnom dresu, od njegove prve utakmice protiv Albanije 26. aprila 1996. u Zenici, do posljednje - 15. oktobra 1998. protiv Litvanije u Viljnusu.
Upravo u tom periodu smo često razgovarali... Grbavica bila nezaobilazna tema, kao i naravno reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja se u tom periodu stvarala.
„Nikada neću zaboraviti moj debi i prvu zvaničnu utakmicu naše reprezentacije protiv Albanije. To su bili naši počeci, mada smo mi i u ratu igrali humanitarne utakmice. Mislim da smo i u tom periodu dosta učinili na promociji naše države. Međutim, za sve treba vremena. Evo u ovim kvalifikacijama ide teško i Bog zna koliko će još proći vremena da se plasiramo na završnicu evropskog ili svjetskog prvenstva. Mi smo mlada država, reprezentacija se tek stvara, ali doći će dan kada ćemo početi praviti velike rezultate i zaigrati na Mundijalu“, govorio je te 1998. godine Suvad Katana, kojeg se itekako sjećamo još od njegovih prvih seniorskih nastupa za Željezničar. Na Grbavici smo gledali neprijelaznog Kaleta, koji je sve „čistio“ ispred Mace (Dragan Škrba). Pored njega se ne naigraše ni Piksi, Cvetković, Boban, Bokšić, Đurovski...
„Prošao cjelokupnu školu fudbala Želje i san da zaigram za prvi tim mi je bio vrlo brzo ostvaren. Zaigrao sam u Dolini ćupova pred najboljim navijačima na svijetu. Sa osamnaest godina sam imao debi i to protiv, uvijek favorizovane Crvene Zvezde. Bilo je to 1987. godine i utakmica je završena bez golova. Tu utakmicu posebno pamtim, kao i vječite derbije protiv Sarajeva. Odigrao sam pet derbija, dva puta smo izgubili, a tri meča su završena remijem, ali smo boljim izvođenjem jedanaesteraca u sva tri navrata slavili. U to vrijeme važilo je pravilo da se u slučaju remija izvode penali, a pobjednik bi osvojio bod. Inače, Željin dres sam nosio sve do 1992. godine“.
Po izbijanju agresije na BiH, Suvad Katana odlazi u inostranstvo. Tih devedesetih godina prošlog stoljeća Katana je u Belgiji bio jedan od najboljih igrača zadnje linije, gdje je dobio i mnoge nagrade. Dva puta je nagrađivan "Zlatnom kopačkom" i "Bronzanom kopačkom" belgijskog prvenstva.
„Te ratne 1992. godine otišao sam u Belgiju gdje sam ostao narednih šest sezona. Po dvije sezone sam nastupao za KRC Genk (1992-1994), zatim za KAA Gent (1994-1996) i RSC Anderlecht (1996-1998). Proveo sam zaista nekoliko nezaboravnih godina u Belgiji“.
Jednu sezonu je proveo u Turskoj igrajući za Adanaspor, a potom se vratio u Belgiju, završivši karijeru u KSC Lokeren (1999-2004).
Po završetku karijere, nekadašnji oslonac odbrane Želje, nekoliko inostranih klubova i bh. reprezentacije, borac bez mane i straha je stalno mislio na povratak na svoju Grbavicu. Upravo to je njegova supruga Azra isticala - kako je Suvad želio da se vrati u Želju i uči djecu fudbalskoj abecedi na mjestu gdje je i on sam učio. Nažalost, smrt ga je pretekla, nije stigao da na Grbavici objelodani svoje planove. Uslijed srčanog udara, Suvad Katana je otišao zauvijek u 36. godini, 8. januara 2005. Dva dana kasnije, ukopan je u mjestu odakle su Katane, Delijaš kod Trnova. Dženaza za pamćenje. Mnogi su došli ispratiti istinskog sportistu, a nadasve čovjeka, koji je stvarao bosanskohercegovačku reprezentaciju.
federalna.ba/Muhamed Bikić