Na ALU UNSA otvorena posthumna izložba Kenana Solakovića
Na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti otvorena je posthumna izložba sarajevskog umjetnika Keana Solakovića. Izložene su skulpture i crteži, uključujući i one koje je Solaković stvarao tokom posljednjih mjeseci života.
Kenan Solaković je rođen 1952. godine u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti u rodnom gradu završava 1979. godine-Odsjek kiparstvo. 1988. završava postdiplomski studij.
Na ALU Sarajevo je 1981. godine izabran za asistenta na predmetu modelovanje, koji je predavao u zvanju docenta.
Kenan Solaković je preminuo 2. septembra 2002. u Sarajevu.
Povodom sarajevske izložbe posvećene ovom vrsnom bh. umjetniku, prigodan tekst (pod nazivom "Posljednji crteži Kenana Solakovića") napisala je historičarka umjetnosti Aida Abadžić Hodžić.
Tekst prenosimo u cjelosti:
"Na papirima iz školskog bloka, tušem u koji su bili umiješani sokovi borovnice, brusnice i grožđica, brižno donošeni u bolnicu za bolju krvnu sliku, nastala je serija intimnih crteža Kenana Solakovića, u posljednjim mjesecima njegovog života.
Jedinstven je to slučaj u bosanskohercegovačkoj umjetnosti da su posljednji tjedni života jednog umjetnika bili egzaktno dokumentirani mjestom, datumom, satom čak i visinom temperature.
U prozračnim mrljama tuša, čitamo:
1. dan, petak, 17.5.2002., Bolnica Koševo, Infektivna klinika, temperatura 39˚ C
18.5.2002. Bolnica Koševo. Infektivna klinika, temperatura 38˚ C, 15:20h
Između slobodnih formi oblikovanih tušem koji je natopio papir, Kenan je strpljivo iscrtavao svoje unutrašnje pejzaže.
U tom uznemirenom unutrašnjem svijetu, forme su nastajale i razlagale se kao u pogledu kroz kaleidoskop. Gusti mikrokosmos najrazličitijih oblika, pažljivim promatranjem, otkriva jedan nježni, gotovo filigranski rukopis. Uvećani detalji na jednom listu otkrivaju lukovičaste forme cvjetova na krhkim stabljikama. Na drugom, čini se kao da prepoznajemo razgranato stablo čije se grane povijaju na vjetru i čije je duboko korijenje gusto isprepleteno u plavičastoj kugli zemlje. Na sljedećem, vertikalne forme, poput stabla čempresa i plavog bora, uspinju se ispod plavičaste aureole neba. Sve te nježne i snažne cvjetne i biljne forme, nose trag Kenanovih unutrašnjih titraja. Nekoliko je crteža ispunjeno vretenastim formama, gusto iscrtanih unutrašnjih struktura kakve su se često javljale i u njegovim nešto ranijim crtežima i skulpturama.
Rijetko je ko poput Kenana maštao da skulpturom učini prostor naše svakodnevice ljepšim i plemenitijim mjestom. Davno je za svoje skulpture odabrao tople, zemljane materijale i od njih je sanjao napraviti veliku, otvorenu peć u kojoj bi dogorijevala vatra, u kojoj bi se pekli kesteni i koja bi, ukrašena komadićima obojenog stakla, bila mjesto oko kojeg bi se okupljali prolaznici željni topline. Jedan crtež bijelih mrlja i antropomorfnih formi, sluti tako uspravljene ljudske figure u susretu i razgovoru.
Možemo danas tek slutiti o čemu je Kenan razmišljao i čega li se sve sjećao dok je imao tako snažnu potrebu da svaki dan svoje bolesti dokumentira jednim crtežom. Maštovit, razigran i emotivan, sa puno nedosanjanih snova, Kenan je, kroz ove crteže, ostavio jedan vrlo intiman dnevnik. U njima nema ni grča ni želje da budu izloženi. Oni su, čini se, prije svega nastali iz potrebe za unutrašnjim mirom. U toj potrebi da se u bolničkoj sobi, u trenucima kada se život sve izvjesnije ispreplitao sa smrću, kada su tamne mrlje tuša sve snažnije nagrizale svjetlinu podloge papira, Kenan je tjelesnoj ograničenosti života, tiho i pomireno suprotstavio životvornu snagu umjetnosti. U tome se krije osobitost ovog ciklusa.
Posljednji crteži Kenana Solakovića njegov su pozdrav s ovim svijetom iz kojeg je otišao tako iznenada i neočekivano"- stoji u tekstu koji je povodom izložbe napisala Aida Abadžić Hodžić, historičarka umjetnosti.
federalna.ba/ALU UNSA
izložba Kenana Solakovića