Momčilo Perišić - nije osuđeni ratni zločinac ali jeste špijun

Viši sud u Beogradu osudio je danas nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske SR Jugoslavije, penzionisanog generala Momčila Perišića, na tri godine zatvora zbog špijunaže.

U istom postupku okrivljeni Miodrag Sekulić i Vladan Vlajković osuđeni su zbog odavnja vojne tajne na po godinu i šest mjeseci zatvora.

Protiv ove presude stranke u krivičnom postupku mogu izjaviti žalbu Apelacionom sudu u Beogradu, navodi se u saopštenju Višeg suda.

Ovo je prva prvostepena presuda u slučaju pokrenutom prije više od 18 godina, u kojem je Perišiću stavljeno na teret da je odavao povjerljive informacije stranoj obavještajnoj službi, a suđenje se odvijalo bez prisustva javnosti radi zaštite vojne i državne tajne.

Postupak je pokrenulo nekadašnje vojno pravosuđe u martu 2002. godine, ali se Perišić tada pozvao na poslanički imunitet.

Ponovo je aktiviran 2004, ali je već naredne godine prekinut zbog Perišićevog odlaska u Haški tribunal, gdje mu je suđeno za ratne zločine, što je okončano 2013. godine oslobađajućom presudom.

Postupak za špijunažu je ponovo aktiviran 2014. godine.

Perišić je bio uhapšen 14. marta 2002. u restoranu na periferiji Beograda, pod sumnjom za odavanje povjerljivih informacija američkom obavještajcu Johnu Davidu Neighboru, koji se tada pozvao na diplomatski imunitet. 

Ubrzo nakon što se 2005. godine predao Haškom tribunalu, Perišić je pušten na privremenu slobodu do početka suđenja, koje je počelo tri godine kasnije. Prvostupanjska presuda kojom je osuđen na 27 godina zatvora je donesena 2011. godine.

Pretresno vijeće Haškog tribunala je Perišića, koji je dužnost načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije obavljao između 1993. i 1998. godine, proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje zločina u Sarajevu i Srebrenici, kao i za raketiranje Zagreba. Tada je utvrđeno da je pod njegovim nadzorom Vojska Jugoslavije osiguravala logističku i kadrovsku pomoć Vojsci Republike Srpske (VRS) i Srpskoj Vojsci Krajine (SVK).

„General Perišić redovno je poticao Vrhovni savjet obrane da produži s ukazivanjem obimne logističke pomoći VRS i SVK, naglašavajući da neće biti u stanju ratovati ukoliko im se ne pruži znatna logistička podrška ”, navedeno je u prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala.

Pretresno vijeće je utvrdilo da nije dokazana efektivna kontrola Momčila Perišića nad pripadnicima VRS-a koji su počinili zločine u Sarajevu i Srebrenici, ali je i naglasilo da je bio obaviješten o zločinima VRS-a u Sarajevu, kao i da je prije srpnja 1995. u Srebrenici bio upoznat sa činjenicom da je VRS sklon napadima na civile.

Perišić je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i za granatiranje Zagreba, jer svoje podređene koji su u tom gradu izvršili zločin nije kaznio, iako je bio obaviješten o oba raketna napada na glavni grad Hrvatske.

Dvije godine kasnije Žalbeno vijeće suda u Haagu oslobodilo je Perišića po svim točkama optužnice, uz obrazloženje da pomoć koju je VRS dobivao od Vojske Jugoslavije nije bila upućena u cilju pospješivanja kaznenih djela VRS-a u Sarajevu i Srebrenici, već samo – „ukupnih ratnih namjera VRS-a".

Momčilo Perišić nije odgovoran ni za to što nije kaznio pripadnike Vojske Jugoslavije koji su sudjelovali u granatiranju Zagreba, navelo je tada Žalbeno vijeće, jer, rekao je sudac Theodor Meron, na dan granatiranja nije imao efektivnu kontrolu nad njima. Odmah po izricanju drugostupanjske presude Perišić je iz pritvora u Scheveningenu pušten na slobodu.

Ponovo pred sudom

Tri godine kasnije ponovo se našao na optuženičkoj klupi, jer je postupak koji je protiv njega obustavljen uoči njegovog odlaska u Haag u Beogradu ponovo pokrenut.

Od početka suđenja za špijunažu Perišić je negirao krivicu i u svojim nastupima u medijima naglašavao kako je cilj njegovog hapšenja bio da ga se makne s političke scene, kao i da su smiješne optužbe da je on s „trećerazrednim službenikom ambasade SAD-a" htio izdati interese zemlje.

„Ne treba zaboraviti da je Perišić tokom ratnih djelovanja u Bosni bio načelnik Generalštaba i u vezi s Mladićem. Vjerojatno je tog Johna Davida zanimala umiješanost Vojske Jugoslavije u taj sukob, od Zadra do Mostara. U svakom slučaju, Perišić se, kao što se vidjelo, osilio, zaboravio što znači predavanje tajnih dokumenata neovlaštenoj osobi i tako zagazio u vode špijunaže. Radi li se o dokumentima koji su vojna tajna, utvrdit će sudski vještaci u eventualnom procesu", napisao je 2002. godine u svom komentaru novinar tjednika „Vreme“ Jovan Dulović.

federalna.ba/Srna/DW