Magazin Loyal: Pitanje državne imovine u BiH ima dalekosežne posljedice za cijelu Evropu

Bosna i Hercegovina želi pristupiti NATO-u. Međutim, pristupanje Savezu prijeti da propadne zbog jedne naizgled očigledne stvari: svi vojni objekti u zemlji moraju biti u državnom vlasništvu. Od ukupno 63 lokacije, njih 23 nalaze se na teritoriji Republike Srpske – a vlasti tog entiteta odbijaju da ih prenesu na državu. To nije samo problem za Bosnu i Hercegovinu, već i sigurnosno-politički rizik za cijelu Evropu.

Ovo u svom posljednjem broju prenosi njemački magazin Loyal, stručni časopis za sigurnosnu i odbrambenu politiku. Prvenstveno ga čitaju pripadnici Bundeswehra, rezervisti, političari i stručnjaci iz oblasti sigurnosti. Riječ je o publikaciji koja ima stabilnu i utjecajnu publiku unutar vojnih i političkih struktura Njemačke. Tiraž magazina iznosi 125.000 primjeraka, što ga čini jednim od značajnijih specijaliziranih sigurnosno-političkih izdanja u Njemačkoj.

Kako se navodi u tekstu, u državno vlasništvo u Bosni i Hercegovini spada nešto više od 53 posto teritorije zemlje, uključujući 2,7 miliona hektara šuma, pašnjaka, rijeka, kao i brojne vojne objekte. Ko kontroliše te resurse, faktički ima moć u državi. Bosna i Hercegovina je među najšumovitijim državama Evrope – 46 posto teritorije je pod šumom. Izvoz drveta donosi gotovo 100 miliona američkih dolara godišnje, ali korupcijski slučajevi u šumarstvu pokazuju koliko je sistem podložan kriminalnim strukturama. Slično je i s drugim prirodnim bogatstvima: boksit u Hercegovini, nalazišta uglja u srednjoj Bosni, izvori mineralne vode širom zemlje. U više navrata otkrivani su slučajevi u kojima su lokalni političari dodjeljivali koncesije bez transparentnih procedura. Ko kontroliše rijeke, kontroliše i hidroelektrane – a time i značajan dio energetskog sektora.

Državnom imovinom smatraju se i 63 vojne lokacije širom zemlje, koja je administrativno podijeljena na Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i Distrikt Brčko. Većina spornih objekata nalazi se u Republici Srpskoj. Vlasti tog entiteta odbijaju prenijeti 23 vojna objekta na državni nivo. Među njima su kasarna Kozara u Banjoj Luci – često mjesto zvaničnih ceremonija – kao i vojni aerodrom Mahovljani kod Banje Luke.

Membership Action Plan iz 2010. godine, koji je trebao otvoriti put Bosne i Hercegovine ka NATO-u, izričito zahtijeva registraciju svih 63 lokacije kao državne imovine. Međutim, pitanje vlasništva nad državnom imovinom do danas nije riješeno – i pretvorilo se u jedan od najvećih političkih i institucionalnih sukoba u zemlji, daleko izvan okvira NATO integracija.

Sadašnje stanje naslijeđe je Dejtonskog mirovnog sporazuma, potpisanog prije više od 30 godina nakon genocida nad Bošnjacima – koji su počinili pripadnici Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Dejton je okončao rat i stvorio državu u kojoj tri naroda trebaju zajednički živjeti. Visoki predstavnik međunarodne zajednice više puta je pokušavao posredovati, ali bez trajnog uspjeha. Nakon Dejtona međunarodna zajednica fokusirala se na reforme policije i pravosuđa, dok je pitanje državne imovine zanemareno. Taj propust sada ima ozbiljne sigurnosno-političke posljedice.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više presuda utvrdio je da imovina pripada državi. Posebno su značajne odluke iz 2007. i 2012. godine, kojima su poništeni zakoni Republike Srpske koji su predviđali prenos državne imovine na entitet. Političko rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno nacionalistom Miloradom Dodikom, godinama je ignorisalo te presude, čime je stvoren opasan presedan koji podriva autoritet državnih institucija i dovodi u pitanje vladavinu prava. Dodik je u međuvremenu smijenjen i zabranjeno mu je obavljanje javne funkcije na šest godina.

Pitanje državne imovine na prvi pogled djeluje tehnički, ali ima dalekosežne posljedice za cijelu Evropu. U suštini, riječ je o tome hoće li Bosna i Hercegovina ostati suverena država ili će pasti pod snažniji utjecaj vanjskih aktera poput Srbije i Rusije. Beograd i Moskva imaju interes da preko vlasničkih struktura indirektno osiguraju vojni utjecaj u Republici Srpskoj i time ojačaju svoj utjecaj u jugoistočnoj Evropi.

Za Njemačku, NATO i Evropsku uniju ovo pitanje je od izuzetne važnosti. Njemačka je jedan od ključnih partnera Bosne i Hercegovine – politički, ekonomski i vojno. Njemačke kompanije investiraju u energetiku, telekomunikacije i infrastrukturu. Bundeswehr predstavlja važan dio evropske sigurnosne prisutnosti u zemlji. Kada bi državna imovina izmakla kontroli države i dospjela u ruke ruskih aktera, bili bi direktno pogođeni njemački interesi – ekonomski, sigurnosno i geopolitički.

Na evropskom nivou ovo pitanje postaje test vjerodostojnosti vladavine prava i politike proširenja EU. Država koja ne može centralno upravljati vlastitom imovinom ne ispunjava osnovne kriterije za članstvo. Dok se pitanje imovine ne riješi, ne blokira se samo put ka NATO-u, nego i proces pristupanja Evropskoj uniji, koji je zvanično otvoren u martu 2024. godine.

Postoji i geostrateška dimenzija: Bosna i Hercegovina udaljena je samo jedan sat leta od Minhena. Svaka destabilizacija imala bi neposredne posljedice po evropsku sigurnost – kroz potencijalne migracijske tokove, ruski utjecaj ili kineske investicije u kritičnu infrastrukturu.

Rusija na Balkanu ne djeluje samo kroz ekonomske veze, već i putem „mwkw moći“: naglašava zajednički pravoslavni identitet i potiče anti-zapadne narative. Teme poput državne imovine emocionaliziraju se i politiziraju kako bi se produbili sukobi. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju duboke podjele: u Republici Srpskoj dominira protivljenje NATO-u i simpatije prema Rusiji, dok Bošnjaci i Hrvati većinom podržavaju euroatlantske integracije.

NATO je alarmiran. Zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska izjavila je: „Nećemo dozvoliti sigurnosni vakuum. Pozivamo sve strane da djeluju konstruktivno, poštuju vladavinu prava – uključujući najnoviju presudu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika – i nastave reformski kurs zemlje.“

Šekerinska je naglasila i značaj misije EUFOR Althea, koju vodi Evropska unija, a u kojoj Njemačka ima značajnu ulogu. Bosna i Hercegovina mora ubrzati reformske programe – u interesu vlastite države i Evrope. Fragmentacija državne imovine ili preuzimanje vojnih i strateških resursa od strane ruskih, srpskih ili kineskih aktera ugrozilo bi sigurnosne i ekonomske interese Evrope.

Upozoravajući primjer prikrivenog utjecaja jeste rusko-srpski „Humanitarni centar“ u Nišu, koji je zvanično zadužen za civilnu zaštitu. Bugarska, članica NATO-a, upozorila je još 2019. da bi centar mogao služiti kao ruska vojna baza. Evropska unija zatražila je od Srbije transparentnost u vezi s njegovim aktivnostima. Posebno je sporno rusko insistiranje na diplomatskom statusu i imunitetu – obrazac koji se može primijetiti širom regiona: Rusija održava Zapadni Balkan u stanju „kontrolisane nestabilnosti“ kako bi usporila EU i NATO integracije.

Gotovo sve države Balkana su danas članice NATO-a – osim Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. Time nastaje sigurnosno osjetljiv koridor neposredno iza granica Saveza. Dok ta praznina postoji, Zapadni Balkan ostaje potencijalno krizno područje s neposrednim posljedicama po stabilnost jugoistočne Evrope i sigurnost evropskih članica NATO-a.

Još jedan odlučujući faktor je unutrašnja politička situacija u Bosni i Hercegovini. Korupcija je raširena u oba entiteta. Daljnja fragmentacija državne imovine pogoršala bi stanje – uz ozbiljne ekonomske štete i dodatno slabljenje institucija. Primjeri iz šumarstva i sektora hidroenergije pokazuju koliko je sistem podložan zloupotrebama: nedostatak transparentnosti i nestanak javnih sredstava. „Mekani“ utjecaj u Bosni i Hercegovini nailazi na slabu upravu – i proizvodi ozbiljne posljedice.

Bez rješavanja pitanja državne imovine raste rizik destabilizacije neposredno uz vanjsku granicu Evropske unije. Spor oko državne imovine u Bosni i Hercegovini nije unutrašnji administrativni problem, već test evropske sigurnosne arhitekture. Iako pitanje vlasništva može zvučati banalno, ono u stvarnosti odlučuje o opstanku države i utiče na stabilnost cijelog regiona, prenosi magazin Loyal.

Fena/federalna.ba