Ljuba Tadić: “No, vrijeme je da krenemo, ja u smrt, a vi dalje kroz život. Ko od nas ide boljem, to niko ne zna...”

“Odbrana Sokratova i smrt…”

“Ne brinite se za Sokrata, brinite se za istinu…“

“Ovom velikom čovjeku na rođenju je suđeno da kuje ljepotu riječi, da kuje ljepotu teatra i on je to neumorno radio, maestralno, do posljednjeg daha svoga života. Kada umre kralj, kada umre car neke imperije, tog časa mirno stupa na prijesto drugi. A kada ode veličanstvo kakav je Ljuba Tadić, onda ostane samo muk, muk i prazan prijesto. U pozorišnoj umjetnosti je bivalo i biće velikih stvaralaca, za nekoga će se u budućnosti moći reći on je tako dobar, on je sjajan, on je skoro kao Ljuba Tadić. Mislim da ćemo tog 'skoro takvog' dugo čekati. Dragi Ljubo, ponosu naš, ljubavi naša, veličino naša, svima onima koji su te gledali, koji su te čuli, dao si dragulj svoje duše i dragulj svog neizmjernog talenta. Ne odlaziš, ostaješ u nama…“  - izrekla je ove riječi glumica Mira Stupica 2005. godine na sahrani Ljube Tadića u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju…

Ljuba Tadić

31.05.1929. – 28.10.2005.

Pripremila Aida Hadžiabdić