Kazivanja iz Mesnevije – Mevlana Dželaluddin Rumi

**

Dobro je čitati ... čitati priče / kazivanja i stoljećima stara, jer i u njima je pouka i poruke; u njima je mudrost i danas jednako važna i korisna kao i u vremenima u kojima su  nastala.

**

Djelo i život Mevlane Dželaluddina Rumija izučavali su mnogi umni ljudi i prema tome postoje različite verzije životopisa ovog persijskog filozofa, pravnika, gnostika, pjesnika, mistika ... Mevlana Dželaludin Rumi potiče iz porodice učenjaka. Djed -  Dželaluddin Husejn ibn Ahmed Hatibi, jedan od velikana svoga vremena i učitelj Radijuddina Nišaburija – poznatog učenjaka, pisca i pjesnika šestog stoljeća – a otac mu je Behauddin Veled Muhammed, poznat kao Behauddin Veled, poznati učenjak, gnostik i jedan od učenika velikog sufije Šejha Nedžmuddina Kubra. Dželaluddin Rumi rođen je septembra 1207.godine u gradu Vahš, koji je u administrativnom i kulturnom smislu pripadao gradu Belhu, a Belh se danas nalazi na teritoriji države Afganistan. Belh je grad koji se nalazio na čuvenom putu svile. Zbog neprijatnosti kojima je Dželaluddinov otac bio izložen, te zbog dolaska Mongola, porodica učenjaka Veleda odlazi iz grada Behla i putuje regijama Istoka. Nastanjuju se u gradu Konyi, u istočnoj Anadoliji, u oblasti Rum, gdje Dželaludinov otac predaje teologiju. Nakon očeve smrti Dželaludin odlazi u Siriju, u gradove  Alep i Damask.  Pet godina kasnije, vraća se u Konyu i dobija mjesto profesora teoloških nauka.  Zanimljiv i bitan je susret Dželaludina Rumija sa lutajućim dervišem Šemsedinom Tabrizijem, susret koji je skoro potpuno promijenio Rumijev život. Pod Tabrizijevim utjecajem, Rumi postaje pjesnik i mistik. Većinu svojih djela iz tog perioda Rumi je pisao pod pseudonimom Šemsedin. Rumijevo najznačajnije djelo je poema „Mesnevija“.  Dželaludin Rumi umro je u Konyi, u decembru 1273.godine. Ime Rumi dobio je po oblasti Rum u kojoj je živio veći dio svog života, a Mevlanom su ga nazvali njegovi učenici. Mevlana u prevodu sa perzijskog jezika ima značenje naš gospodin, naš učitelj, naš vodič.

**

Mesnevijaizvorno, vrsta je književne forme  i prema mišljenju većeg broja znanstvenika nastala je u Iranu, a potom se, nakon što ju je novim temama i sadržajima oplemenio islam, raširila i postala popularna u svim književnostima muslimanskih naroda. Riječ mesnevija izvedena je iz arapske riječi muthenā - dvojni, dupli, a njeno terminološko značenje je parna rima. Mesnevija predstavlja specifičnu književnu formu u kojoj svaki distih (bejt) ima različitu rimu, dok se prvi i drugi polustih međusobno rimuju. Forma mesnevije davala je pjesnicima veliku slobodu u izboru rime, te im omogućavala da na lakši način pretoče svoje misli u stihove. Mesnevija Mevlane Dželaluddina Rumija samo je jedna u nizu poznatih književnih djela napisanih u formi mesnevije. Izdvajaju se - Firdusijeva Šahnama, te djela šejha Feriduddina Atara - Mantiku-t-tayr, Musibet-nama, Ilahi-nama, Bulbul-name, Pend-nama i Džumdžume-name, kao i Nizamijevo Petoknjižje, koje sadrži pet mesnevija. Mevlana Dželaluddin Rumi svoje poetsko djelo ne naslovljava posebnim imenom, kao što su to činili svi njegovi prethodnici. U uvodu svog najznačajnijeg djela kaže: “Ova knjiga je Mesnevija i ona je korijen korijena korijena vjere u otkrivanju tajni dosezanja Istine i čvrstog ubjeđenja”, time odredivši jedno opće ime za naziv svoga posebnog djela, svjestan da će njegova mesnevija nadmašiti sve druge mesnevije, postati Mesnevija svih mesnevija i kao takva, pod tim imenom, postati prepoznatljiva diljem svijeta. Mevlanina Mesnevija, zahvaljujući svojoj velikoj snazi, naprosto je prisvojila ime jedne forme i učinila ga svojim vlastitim identitetom, tako da danas većinu ljudi sam spomen mesnevije asocira na veliko djelo Dželauddina Rumija Mevlane.

**

Mevlanina Mesnevija sadrži 424 priče i oko 27.000 stihova raspoređenih u 6 deftera, svezaka, nastalih u periodu između 1250-e i 1260.godine. Dželaluddin Rumi nakon uvoda napisanog na arapskom jeziku otvara Mesneviju stihovima poznatim kao Najnama. Najnama sadrži 18 stihova i u njoj je skupljena sva mudrost, namjera i krajnji cilj i svrha pisanja Mesnevije. Mesnevija je mistički komentar duhovnih razina ljudske duše pisan vještom rukom iskusna salika koji je proputovao stazama duhovnog puta koji vodi Uzvišenom Bogu. Mesnevija slijedi svoj primarni uzor, časnu knjigu Božiju, Kur’an, na koji se ugleda i pokušava ga slijediti kako u stilu, tako i u sadržaju. Ona poput Kur’ana ima svoje vanjsko i skriveno značenje. Ona poput Kur’ana neke izvodi na pravi put, a druge odvodi u zabludu. Mevlana je u Mesneviji, što direktno, što aluzijom, citirao, pojasnio i protumačio više od pet stotina kur’anskih ajeta i oko 750 hadisa Božijeg poslanika, s.a.v.a. Priča o naju je jedna od najveličanstvenijih i najljepših alegorijskih priča u cjelokupnoj perzijskoj književnosti. Ona je opis stanja zaljubljenika u Uzvišenog Boga, onoga koji se oslobodio svoga jastva, sladostrašća i samoljublja i čije biće, uronulo u beskrajnu ljubav Božiju, tuguje u čežnji sa ponovnim susretom sa Voljenim. Najnama sa svojih osamnaest stihova, jedinih koje je Mevlana svojeručno zapisao, predstavlja suština i srž cijele Mesnevije. Drugačije kazano, Mesnevija je u biti produžetak Najname i njen komentar. – piše, između ostalog prof.Nihad Čamdžić u jednom od svojih brojnih tekstova o Mevlaninoj „Mesneviji“.

**

Najnama  


Poslušaj ovaj naj šta kazuje
na rastanke on se žali, tuguje

Iz staništa moga od kad me otrgnuše
U jecaju mome, muško, žensko, svi se rasplakaše

Za prsima tragam, od rastanka ranjenim
Da im boli čežnje kažem, da opišem

Od izvora svoga ko daleko padne
Taj za danom žudi, sjedinjenja ponovna
 
Ja u svakom društvu jecam, tugujem
I postadoh sudrug ljud’ma, i lošim i dobrim

Svak’ drug mi postane umišljajem svojim
Ne tražeći tajnu moju, u nutrini mojoj

Tajna moja od jecanja moga udaljena nije
Ali, oku i uhu svjetlost njena strana je

Tijelo od duše i duša od tijela, jedno drugom nisu skriti
Ali nikom dopušteno nije dušu da vidi

Vatra ovaj zvuk je naja, a ne vjetar
Ove vatre ko ne’jma, bolje nek ga nije

Vatra ljubavi je to, što u naj je pala
Vrenje ljubavi je to, što u vino pade

Naj je sudrug svakom od druga razdvojenom
Tonovima svojim on trga naše zastore

Poput naja, što otrov i lijek je, ko je sličnog vidio?
Poput naja ko još vidje druga, sažalna i čežnjiva?

Naj priču kazuje o Putu krvlju ispunjenim
On nam priča o ljubavi Medžnunovoj

Pristup nema ovoj svijesti10, sem nesvjesni11
Osim uha jezik nema mušterije druge

U tuzi su našoj dani nestali
Uzavrelom čežnjom ispunjeni postali

Dani ako prođoše, reci; Id’te, mi bojazni nemamo
Ti ostani, jer k’o tebe nikog čistog nema

Osim ribe svak’ se vode zasiti
Bez opskrbe ko ostane12 dan mu se oduži

Stanje zrelog ne shvata ni jedan sirovi
Zato govor kratak treba biti – Vas-selam

**

Naj je muzički instrument duhačkog tipa nalik flauti, napravljen od trstike. Naj ima osam rupa od kojih svaka simbolizira jednu od osam rupa ljudskog tijela. Da bi naj proizveo svoj prelijepi zvuk, potrebna je iznimno vješta ruka majstora umjetnika, a da bi se naš dah koji upuhujemo u naj pretvorio u milozvučan zvuk, koji miluje dušu, potrebna je veliko umijeće i vještina svirača. U svemu ovome krije se snažna simbolika koja je učinila naj posebno omiljenim u sufijskim krugovima još mnogo prije Mevlane, no upravo će Mevlana biti taj koji će tu simboliku uzdignuti na najviše razine i proslaviti naj kao instrument posebne mistike i tajanstvenosti. Riječ naj u perzijskom jeziku izgovara se ney i ukazuje na sviralu od trstike. Riječ naj u perzijskom jeziku se koristi kao negacija što implicira smisao negacije vlastitog jastva kog su postigle evlije, savršeni ljudi budući da je ovdje naj metafora savršenog čovjeka. Naj je znači negacija naše putene duše i brisanje svoga jastva, drugim riječima naj je bismilla iskazana jezikom simbola i upravo zato Mevlana ne navodi klasičnu formu bismille na početku svoga djela. Mevlana nam kroz naj priča o sebi, priča o čovjeku koji je svoje biće pročistio od nefsanskih prohtjeva i ispraznio od gajrullaha, priča o čovjeku čije biće je u potpunosti obuzela ljubav prema voljenom Bogu.

**

Mesnevija nije samo pjesnička forma koju je Rumi uobličio na prelijep način, štaviše, ona je iznad svega putokaz duhovnim putnicima na putu uzdizanja i približavanja Bogu Svevišnjem. Mevlana veoma vješto, kroz priče i metafore, ukazuje na prepreke sa kojima se duša susreće na putu približavanja Bogu. Ljepota Rumijeve Mesnevije je i u okolnosti da se ona nudi svakom njenom čitaocu, neovisno od njegove razine poznavanja duhovnih pitanja. Mesnevija se obraća svakom čovjeku, bez razlike, baš kao što to čini Kur’an Časni ... Rumijevu Mesneviju na ova područja, prvenstveno u grad Mostar, donio je pjesnik Derviš-paša Bajezidagić i tu osnovao prvu katedru za izučavanje Mesnevije – piše u uvodniku knjige „Kazivanja iz Mesnevije“ urednik Amar Imamović. Knjiga je objavljena 2021.godine u izdanju Fondacije „Baština duhovnosti“ iz Mostara, u Biblioteci „Irfan i Hikmet. Prevod kazivanja iz „Mesnevije“ u ovoj knjizi uradio je prof.Muamer Kodrić.

**

Kazivanja iz „Mesnevije“ govorio Haris Etemi.

U emisiji su korišteni dijelovi iz tekstova prof.mr.Nihada Čamdžića, u časopisu „Živa baština“, broj 12, u izdanju Fondacije „Baština duhovnosti“ iz Mostara.

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Anes Hašimbegović

Foto – Selma Dizdar

PSNATO Sofija Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
0 25.05.2024 21:46
Srpsko građansko vijeće Milorad Dodik
0 25.05.2024 18:41
Tuzlanska kapija Željko Komšić Novak Đukić
0 25.05.2024 18:31
Švedska protesti
0 25.05.2024 17:48