Kako su kultni "Dobri momci" Martina Scorsesea redefinirali gangsterski film

Kriminalistički ep Martina Scorsesea “Goodfellas”, objavljen je prije 35 godina. 1990. reditelj i njegove zvijezde, Robert De Niro i Ray Liotta, otkrili su njegove tajne za BBC.

Bilo je određene strepnje kada je Martin Scorsese 9. septembra 1990. na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji predstavio ostvarenje “Goodfellas” (Dobri momci). Njegov prethodni film, The Last Temptation of Christ (Posljednje Kristovo iskušenje), izazvao je veliku kontroverzu kada je prikazan na istom festivalu dvije godine ranije. Gomila od 25.000 kršćana protestovala je ispred Universal Studiosa u Los Angelesu kada su počele njegove projekcije u  SAD-u, jedno kino u Parizu je zapaljeno, a sam Scorsese je primio prijetnje smrću.

U početku, ni prvi znakovi za “Goodfellas” nisu bili obećavajući. Probne projekcije koje je organizovao Warner Bros prošle su loše, a navodno je više gledalaca napustilo kino tokom nasilne uvodne scene, u kojoj lik Joea Pescija – nasilan i nestabilan gangster – više puta bode ranjenog mafijaša kuhinjskim nožem.

Ali Scorsese nije trebao brinuti. Premijera filma “Goodfellas” (Dobri momci) ispraćena je velikim pohvalama kritičara, a Scorsese je na filmskom festivalu osvojio Srebrnog lava za najboljeg reditelja. Kasnije je dobio šest nominacija za Oscara, a Joe Pesci je osvojio nagradu za najboljeg sporednog glumca za svoju zastrašujuću ulogu Tommyja DeVita, koja je zasnovana na priči o stvarnom mafijašu Thomasu DeSimoneu. “Goodfellas” se danas smatra pravim filmskim remek-djelom. Samo deset godina nakon njegovog objavljivanje, Američka kongresna biblioteka uvrstila ga je u Nacionalni filmski registar zbog njegovog "kulturnog, historijskog i estetskog značaja".

Film je baziran na bestseleru Nicholasa Pileggija iz 1985. godine pod nazivom Wiseguy (Pametnjaković), a nosi ga harizmatična glavna uloga Raya Liotte. Film prikazuje istinitu priču o usponu i padu Henryja Hilla, Irca-talijanskog porijekla, u svijetu organiziranog kriminala. Počevši kao poslušni tinejdžer koji obavlja sitne poslove za lokalne mafijaše u Brooklynu (New York), Hill se uzdiže kroz kriminalne redove uz pomoć svog mentora Jimmyja Conwayja (glumi ga Robert De Niro), čiji je lik zasnovan na stvarnom mafijašu Jamesu Burkeu) i svog prijatelja, nestabilnog DeVita, kojeg glumi Pesci.

Hill prolazi kroz faze krađe, paleži, pljački kamiona pa sve do učešća u brutalnim ubistvima. Njegova kriminalna karijera kulminira pljačkom kompanije Lufthansa na aerodromu John F. Kennedy 1978. godine, kada je ukradeno 5 miliona dolara u gotovini i 875.000 dolara u draguljima, nakon čega Hill tone u svijet dilanja droge i paranoje izazvane kokainom. Da bi izbjegao zatvor ili smrt, na kraju odlučuje postati FBI-jev doušnik, svjedočeći protiv svojih bivših saradnika i ulazeći, zajedno sa svojom porodicom, u federalni program zaštite svjedoka. Ovaj posljednji dio Hillove priče bio je inspiracija za komediju My Blue Heaven (Moj plavi raj), koju je napisala supruga Nicholasa Pileggija, Nora Ephron, a koja je također objavljena 1990. godine.

Likove iz filma “Goodfellas” koje su glumili (s lijeva na desno); Ray Liotta, Robert De Niro, Paul Sorvino i Joe Pesci, zasnovani su na stvarnim mafijašima (Izvor: Getty Images)

Scorsese je stekao slavu filmom “Mean Streets”(Ulice zla) iz 1973. godine, svojom snažnom i uzbudljivom prikazom kriminalnog života kojem je svjedočio odrastajući u newyorkškom kvartu Mala Italija. U oktobru 1990. novinaru Barryju Normanu iz BBC-ja je rekao da je u početku bio oprezan prema ponovnom ulasku u "gangstersku subkulturu".

"Mean Streets” je bio nešto posebno, nešto što mi je bilo jako važno. To sam bio ja i moji stari prijatelji, način života u kojem sam odrastao"- kazao je. Ali je otkrio da su Hillova "sjećanja ili njegove priče ili kako god želite nazvati ovu nevjerovatnu maratonsku naraciju koju je Nick Pileggi sastavio”, sa svim tim snimcima koje je imao, zapravo divno iskrena priča.

Što autentičnije moguće

Ono što se Scorseseu svidjelo jeste to što je Pileggi, koji je na kraju postao i koautor scenarija, u svojoj knjizi dao tako živopisan i autentičan prikaz onoga što znači biti dio tog svijeta. "Dao je zaista tačan pogled na duh tog načina života. Kako se oblače i šta jedu, ritual jela, sve se to složilo u film koji ih je osvijetlio kao ljudskim bića."

Scorsese je želio da film djeluje što je moguće istinitije, pa je čak angažovao pravog američkog tužioca, Edwarda McDonalda, da glumi samog sebe. On se vidi kako vodi istu konverzaciju s Liottom kao što je vodio sa stvarnim Hillom. „Svi smo imali isti cilj, ponuđen nam je film koji ćemo raditi i željeli smo da bude stvaran,“ rekao je Liotta Normanu.

Zavodljiva strana kriminalnog načina života – novac, moć i poseban tretman koji su privukli Hilla – jasno je prikazana već na početku filma. Posebno je upečatljiv bravurozni, trominutni kadar sniman jednom kamerom, koji prati Hilla i njegovu buduću suprugu Karen (glumi je Lorraine Bracco) od ulice i kroz kuhinju noćnog kluba Copacabana do stola, posebno aranžiranog za njih pripremljenog za njih ispred pozornice. "Znate, gangsteri su oduvijek, na neki suptilan način, bili glamurozni jer prkose autoritetu", rekao je De Niro Normanu.

Kako bi njegova uloga bila vjerodostojna ponašanju mafijaša, De Niro je redovno razgovarao telefonom s Hillom, koji je tada još bio u skrivanju. „Često sam razgovarao s Henryjem Hillom. Zvao me s raznih mjesta, znao bi me zvati u moju kamp-kućicu. Nisam nikada znao gdje se nalazi, niti sam želio znati, a pitao bih ga o svemu i prolazio sam s njim kroz scenarij. Bilo je to jako korisno.“

Iako “Goodfellas” prikazuje površni glamur mafijaškog života, ne libi se pokazati i njegovu divlju i nepredvidivu nasilnost. Film je naizmjenično i smiješan i užasan. Na pola filma, DeVito pozajmljuje veliki kuhinjski nož koji se koristi u zloglasnoj početnoj sceni od svoje majke (koju u filmu glumi Scorseseova vlastita majka Catherine), dok mu ona sprema obrok. U sceni „Kako to misliš 'smiješno'?“ – gdje se raspoloženje mijenja od humora do straha, pa opet do smijeha dok DeVito izgleda kao da se uvrijedio zbog nečega što je Hill rekao – rad kamere tjera gledatelja da se osjeća kao posmatrač koji sjedi za stolom dok se scena odvija. Ta scena nije bila u Pileggijevoj knjizi, rekao je Scorsese za BBC-ja 2019. godine, ali ju je uvrstio u scenarij nakon što mu je Pesci ispričao incident koji mu se desio kao mladom čovjeku dok je radio kao konobar.

Martin Scorsese je osvojio Srebrnog lava za najboljeg režisera na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji u septembru 1990. godine (Izvor: Getty Images).

Film “Goodfellas” juri naprijed brzim tempom bez daha. Njegov fluidni, često vrtoglavi rad kamere koristi sve od brzih zumiranja do snimaka iz ruke kako bi pratio radnju. Scorsese je pažljivo isplanirao kako želi snimiti svaku scenu, hvatajući osjećaj uzbudljive euforije, ali i pokazujući koliko brzo događaji mogu izmaći kontroli. Često kamera prati likove dok razgovaraju. „U nekim slučajevima, poput božićne zabave na kraju, znao sam da kad Henry dođe da pita o Stacksu [član ekipe za pljačku kojeg glumi Samuel L. Jackson] koji je ubijen, scena počinje s njim na vratima, a kamera ide s njim do kraja bara gdje razgovaraju i u sljedeću sobu,“ rekao je Scorsese.

„Dakle, razradio sam pokrete kamere, a zatim sam prilagodio lokacije. U nekim slučajevima, zbog lokacija, nisam mogao dobiti željene kadrove pa smo promijenili lokacije.“ "Dakle, razradio sam pokrete kadrova, a zatim primijenio lokacije.

Drama filma pojačana je montažom Scorseseove dugogodišnje saradnice Thelme Schoonmaker, koja koristi zamrzavanje slike kako bi istakla ključne trenutke u Hillovoj priči. Kako film juri ka kraju, montaža postaje sve ubrzanija i isprekidanija, a brzi rezovi odražavaju Hillovo haotično stanje uma izazvano njegovom rastućom upotrebom droge i histeričnim strahom da ga policija prati helikopterom.

Značaj muzike

„Otkrili smo, dok smo radili na filmu, da možemo ići sve brže i brže zbog stanja izazvanog kokainom u kojem se nalazi lik,“ rekla je Schoonmaker u Filmskom program BBC-ija 2017. godine. „Počeli smo koristiti jump-cutove (iznenadne skokove u montaži) kako bismo dočarali oštri osjećaj onoga što se dešava u njegovom mozgu. Marty je, naravno, veoma pažljivo razradio kadriranje i pokrete kamere u scenama. Nije bilo mnogo improvizacije, ali je imao veoma jasne ideje kako da dočara osjećaj paranoje.“

Muzika koju je Scorsese koristio bila je ključna. Postavio je pravilo da pjesme u svakoj sceni moraju biti izvedene u vremenu u kojem se radnja dešava, što je pomoglo da publika bude smještena u određeno vrijeme i mjesto. „Marty je imao određenu muziku za koju je znao da će je koristiti,“ rekla je Schoonmaker za BBC. Scorsese je u glavi komponovao kadrove uz konkretne pjesme prije nego što je počelo snimanje. Često je puštao muziku na setu kako bi savršeno sinhronizovao scenu sa muzičkim ritmovima. „Sekvence u kojima De Niro likvidira sve koji su učestvovali u pljački, snimljene su dok je na setu preko zvučnika svirala pjesma ‘Layla’ Erica Claptona i grupe Derek and the Dominos, tako da je mogao uskladiti pokrete kamere tačno s muzičkim taktovima koje je zamislio.“

Pjesme često služe da odraze mentalno stanje lika u nekoj sceni. Dok film počinje, čuje se Tony Bennettova pjesma “Rags to Riches”(Iz neimaštine u bogatstvo) dok Hill počinje pričati dugu i zamršenu priču o svom kriminalnom životu; “Then He Kissed Me” (Onda me je poljubio) grupe The Crystals svira tokom dugog kadra u kojem Hill ima veliki sastanak sa Karen u noćnom klubu Copacabana, naglašavajući njihovu mladalačku romansu; dok “Gimme Shelter”(Daj mi sklonište) grupe The Rolling Stones prati Hillovu očajničku upotrebu kokaina u stanu žene s kojom ima aferu. Čak i na kraju filma, kada Hill žali zbog dosadnog prigradskog života kojem je sada osuđen zbog programa zaštite svjedoka, punk verzija Frank Sinatrine pjesme “My Way“ u izvedbi Sida Viciousa nagovještava da Hill ne žali zbog svoje kriminalne prošlosti. Stvarni Hill je imao poteškoća da se prilagodi životu običnog građanina i na kraju je izbačen iz programa zaštite svjedoka početkom 1990-ih nakon što je uhapšen zbog droge.

Dok se filmovi Francisa Forda Coppole o Kumu iz 1970-ih fokusiraju na ljude na vrhu mafijaške strukture moći, dajući dostojanstvenu težinu gangsterskoj mitologiji, “Goodfellas” prikazuje frenetični, ulični pogled na one koji se bore na nižoj kriminalnoj ljestvici, pokazujući koliko je bezobzirna ta sredina. Kako film napreduje, raniji glamur kriminalnog života postaje iluzoran, dok se nasilje čini zastrašujuće stvarnim. Na kraju, većina likova je ili mrtva, u zatvoru, ili nezadovoljna životom koji žive.

"U konačnici, oni vode prazan život", rekao je Scorsese za BBC 1990. godine. "Šokantno prazan život, koji je samo destrukcija, a ne  stvaranje."

federalna.ba/BBC