Joy Crookes - Nakon dugog puta traženja sebe, početak sjajne karijere
Joy Crookes zna ponešto o muzici. Ona je mlada britanska kantautorica poznata po svom jedinstvenom spoju soula, R&B-a, jazza i trip-hopa.
Kao dijete, otac ju je ohrabrivao da sluša kvalitetnu muziku od Nicka Cavea i King Tubbya do The Poguesa, uključujući i sate muzičkih ritmova iz Pakistana.
„Govorio bi: ‘Ovo iz tvog kraja, trebala bi ovo čuti’“, kaže pjevačica irsko-bangladeškog porijekla.
Ubrzo je kupila prvi album ("What's Going On" od Marvina Gayea) i postavila svoju prvu obradu na YouTube, svirajući na jeftinoj gitari , kupljenoj u Argosu.
Zbog emotivnog soulfula i sjajno osmišljenih balada, njen debitantski album "Skin" objavljen je 2021. godine, i donio joj je nominaciju za "Mercury Prize". Sljedećeg ljeta, Crookes je prvi put nastupila na Pyramid Stageu na festivalu Glastonbury, rasplakavši se zbog veličine tog događaja.
Ali kao muzička sveznalica koja je kao tinejdžerka gutala starija izdanja časopisa NME, znala je šta slijedi: Promašaj s drugim albumom.
Ali... do toga nikada nije došlo.
„Ljudi misle da je najstrašniji dio drugog muzičkog albuma pisanje“, kaže ona. „Kao, 'O ne, šta ću reći?'“
„Što se mene tiče, uvijek imam nešto [psovka] za reći, tako da nije bilo toliko teško pisati.“
Crookes je ovog ljeta predstavila svoj album britanskom fetsivalu "Glastonbury" (Izvor: Getty Images)
Rad na njenom drugom albumu, "Juniper", započeo je prije nekoliko godina. Crookes je 2022. godine na svom Instagram profilu objavljivala demo snimke i rane skice, od kojih je mnogo njih ušlo u konačni spisak pjesama. Pa šta je onda to tako dugo trajalo?
„Bilo je važno da pjesme zvuče onako kako treba, da se usklade s načinom pisanja,“ kaže ona. „To je bio najteži dio.“
Spomenimo njen nedavni singl "Perfect Crime". To je zavodljiva plesna pjesma u kojoj Crookes sa samom sobom vodi motivacijski razgovor dok se priprema da ponovo uplovi u svijet izlazaka.
Pjesma je bila svježa, smiješna i lagana – no Crookes je trebalo „20 ili 30“ različitih snimaka prije nego što je bila zadovoljna.
„Nevjerovatno je nesavršena, ali za mene je ta nesavršenost bitna,“ kaže ona. Da je pjesma bila previše dorađena, uništila bi kompletan ugođaj.
„Ako pogledaš svaki element posebno, ima ludih momenata koji nemaju smisla – ali upravo to čini da se pjesma dobro sklopi.“
Ako to zvuči kao da je opsesivni perfekcionizam, treba razmisli ponovo. Druge pjesme na albumu "Juniper" – od emotivno otvorene "Mother" do brutalne balade o raskidu "Mathematics" – snimljene su u jednoj sesiji.
Na filozofskoj završnici albuma, "Paris", Joy Crookes je sebi dozvolila da pjeva falš – jer joj je iskrenost tog glasa draža od savršenog, auto-tjuniranog zvuka.
„Dok sam odrastala, moj otac je pričao kako bi Van Morrison u svojim pjesmama 'pustio stvari da idu svojim tokom' – postoje trenuci u pjesmama "Listen to the Lion" i "Astral Weeks" gdje je taj glas potpuno slobodan.
„I mislim da sam prvi put u svojoj karijeri, i jednostavno kao osoba, sebi dozvolila da se opustim na ovom albumu.“
Napadi anksioznosti
Put ka prihvatanju tih nesavršenosti bio je težak: Postoji i drugi, još teži razlog zbog kojeg je Joy Crookesinom drugom albumu trebalo toliko vremena.
Dvadesetšestogodišnjakinja je oduvijek imala problema sa anksioznošću, ali negdje oko 2022. godine to se pojačalo.
Nakon što je završila promociju svog debitantskog albuma, ušla je u ono što opisuje kao „vrlo hedonističku fazu u svom privatnom životu“.
„Imala sam vrlo malo samopoštovanja,“ objašnjava. „Stalno sam pokušavala pobjeći od svog tijela i od svog života.“
U to vrijeme se našla i u toksičnoj vezi, čiji je kraj pokrenuo dugotrajan period lošeg mentalnog zdravlja.
"Anksioznost je postala toliko značajna da je postala potpuno fizička", kaže.
"Nisu to bili samo napadi panike. Nisam mogla zadržati hranu u sebi. Sve što bih radila uključivalo je napad povraćanja."
Crookesin glas ima bogat, rezonantan ton zbog kojeg je upoređuju sa Amy Winehouse i Ellom Fitzgerald (Izvor: Joy Crookes)
Uz pomoć „veoma jake“ terapije, počela je da se oporavlja – ali to je bio težak posao.
Anksioznost je postala toliko prisutna da je bila „kao dio moje porodice, dio mog prijateljskog kruga“, kaže ona.
Oslobađanje je značilo odvikavanje od višegodišnjeg ustaljenog ponašanja.
To je proces je pjevačica opjevala u pjesmi "First Last Dance": „Vrijeme je da me pustiš... ali prekid veze je tako težak“.
„Pjesma je i o tome "kako ne mogu dozvoliti da [anksioznost] toliko preuzme kontrolu“, kaže ona.
„Dakle, nije nužno ‘Zbogom anksioznosti, ne mogu te više imati’, iako bih voljela da je tako jednostavno.
„Više je kao, ‘Ne mogu dozvoliti da budeš toliko dominantna da fizički ne mogu funkcionisati’.“
Pjesma je označila prekretnicu – što ilustruje kombinovanjem te teme sa laganim, plesnim ritmom u stilu Kylie Minogue.
Za ostatak albuma, ona sređuje svoje prioritete.
Video za pjesmu "I Know You'd Kill" prikazuje pjevačicu kako se suprotstavlja ubicama koristeći japanski katanu. (Izvor: Ewen Spencer)
Pjesma "I Know You'd Kill" je zapravo posveta njenom menadžeru, Charliju, čji su zaštitnički instinkti proradili kada se jedna osoba s margine Crookesinog tima počela ponašati na način koji je drugima izazivao osjećaj nesigurnosti.
„Charlie je rekao: ‘Pa znaš, ubio bih za tebe’“, prisjeća se Crookes.
„Nisam je mogla gledati jer je izgledala kao dijamant,“ dodaje, priznajući da je možda tada bila pod utjecajem "ludi gljiva". „Morala sam da skrenem pogled jer je sjajila toliko jako.“
To joj je bila opomena da, koliko god stvari bile mračne, treba ima prave prijatelje. Uz njihovu podršku i kako joj se mentalno zdravlje poboljšavalo, Crookes je počela ponovo otkrivati sebe.
U energičnoj, gitarski vođenoj pjesmi "Somebody To You", oprašta se od veze koja je guši i pita: „Ko sam ja kada nisam na tvom vidiku?“
Nije riječ samo o romantičnim partnerima, objašnjava, već i o muzičkoj industriji i percepciji javnosti.
„U ovoj industriji sam od djetinjstva i ne želim da me definiše samo muzika,“ kaže ona.
„Voljela bih da moj život bude mnoštvo različitih stvari. Moj identitet je složen.“
Crookes će u novembru započeti 18-dnevnu evropsku turneju u znak podrške bendu Juniper
Kao da to želi potvrditi, nedavno je imala svoj filmski debi u filmu "Ish" — priči o dvojici najboljih prijatelja čije prijateljstvo biva na kušnji zbog ružnog i grubo sprovedenog policijskog zaustavljanja i pretresa.
Crookes, koja glumi stariju sestru glavnog lika, odvela ju je sve do Filmskog festivala u Veneciji, gdje je film osvojio prestižnu nagradu publike.
Od tada je dobila još filmskih ponuda, ali njeni planovi su da bude dio nastavka filma "Bend It Like Beckham" u režiji Gurinder Chadhe — na soundtracku, na ekranu, „ili po mogućnosti oboje“.
Originalni film, u kojem su glumile Parminder Nagra i Keira Knightley, imao je snažan utjecaj na nju dok je bila dijete.
„Mislim, film doslovno problematizira teme boje kože i irskog identiteta — i može se vidjeti da je prvobitno trebalo da bude i priča o lezbejstvu.“
„Jako me zanima kako će se [nastavak] pokazati,“ kaže ona.
Za sada se Crookes priprema za izlazak albuma "Juniper".Album je svjedočanstvo njene snage, bogat i dubok, ne boji se suočiti sa složenošću, ali je protkan emocijama i humorom. Drugi album koji je donedavno bio veliki izazov, sada je iza nje.
Ipak, sam izlazak albuma izaziva pomiješane emocije.
„Kada prevaziđeš nešto takvo, u jednom trenutku se osjećaš ponosno, a u sljedećem ti je žao sebe zbog svega što si prošla,“ razmišlja ona.
„To je ono što čini izdavanje ovog albuma istovremeno i euforičnim i tužnim.“
Sljedeći album, na kojem već radi, biće drugačiji. Crookes je sretna, opuštena, slobodna. Stanje duha koje nije mogla ni zamisliti 2022. godine.
„To je nekako nevjerovatno. Svaki dan se štipam. Šalim se o stvarima koje bi me prije dvije godine potpuno oborile s nogu.“
„Trenutno se osjećam veoma živo i jako sam zahvalna.“
federalna.ba/BBC