Istočna ili južna interkonekcija?

Dok Evropa ubrzano traži alternativu ruskom plinu, Bosna i Hercegovina je u potpunosti ovisna o uvozu plina iz Rusije. Istovremeno se još uvijek nalazi na političko-interesnom raskršću iz kog se ne vidi izlaz. Je li budućnost stabilne isporuke plina u istočnoj ili južnoj interkonekciji. Može li tržište podnijeti cijenu oba projekta koji omogućavaju jeftiniji plin građanima i privredi? – pitanja su koja ostaju u sjeni političkih nadmudrivanja.

Godinama traju političke igre u Vijeću ministara BiH o nacrtu međudržavnih sporazuma, s jedne strane sa Srbijom i konekcijom na gasovod Turski tok; i s druge strane, sa Hrvatskom i priključkom na

Jonsko-jadranski gasovod i LNG terminal na Krku. Prvi projekat, tzv. istočna interkonekcija, oslanja se na ruski gas od koga je BiH i danas zavisna, dok bi se drugim, južnom interkonekcijom omogućilo državi da ima drugi izvor gasa, te da ne strahuje od cijena ili obustave gasa koji iz Rusije stiže preko Srbije u BiH. Republika Srpska uslovljava da se nabavka gasa vrši samo iz Rusije, dok Federacija BiH preferira južnu gasnu interkonekciju, što je poligon za međusobne ucjene.

Gasovod južna interkonekcija, koji je prepoznat kao projekat od najvećeg prioriteta za Federaciju trenutno je bez napretka do formiranja Federalne vlade. Iako u HDZ-u projekat snažno zagovaraju, upravo njihovi predstavnici zaustavili su donošenje zakona o novom plinovodu. Bila im je sporna kompanija BH gas u ovom projektu, umjesto toga tražili su formiranje nove kompanije sa sjedištem u Mostaru.

Iz Republike Srpske ranije su tražili da se o južnoj interkonekciji i o gasovodu, koji bi išao iz Srbije u BiH, odlučuje zajedno, odnosno, da istovremeno budu odobrena oba projekta.

Sumnje u opravdanost ulaganja minimum 400 miliona eura za eventualnu izgradnju oba projekta za tržište, koje ni potpuno razvijeno ne može dostići potrošnju okolnih zemalja, politika koja će odlučivati, sigurno ne dijeli.