Ileizam: Drevni trik koji će vam pomoći da razmišljate mudrije
Drevna strategija ileizma, pokazuje se izrazito korisnom taktikom zasnovanom na dokazima za bolje razmišljanje. Jednostavnije rečeno, ileizam je praksa da se o sebi govori u trećem licu, a ne u prvom. Političari često koriste retoričko sredstvo kako bi svojim riječima dali prizvuk objektivnosti. U svom izvještaju o Galskom ratu, na primjer, car Julije Cezar je napisao “Cezar je osvetio javnost” umjesto “Ja sam osvetio javnost”. Čini se da je mali lingvistički prekidač namjeran da učini da izjava malo više liči na historijsku činjenicu, koju je zabilježio nepristrani posmatrač. Za moderno uho, ileizam može zvučati pomalo glupo ili pompezno – a možda čak i kao da se ruga poznatim ljudima koji odluče da govore na ovaj način. Ipak, nedavna psihološka istraživanja sugeriraju da ileizam može donijeti neke stvarne kognitivne prednosti. Ako pokušavamo donijeti tešku odluku, govor o sebi u trećem licu može pomoći da se neutraliziraju emocije koje bi mogle odvesti naše razmišljanje na krivi put, omogućavajući nam da pronađemo mudrije rješenje za svoj problem.
Solomonov paradoks
Da bismo razumjeli ove prednosti ileizma, prvo moramo ispitati načine na koje naučnici mjere mudrost nečijeg rasuđivanja.
Naučno proučavanje mudrosti predvodio je Igor Grossmann sa Univerziteta Waterloo u Kanadi. Grossmann se prvo oslanjao na rad brojnih filozofa kako bi se odlučio za niz „metakognitivnih komponenti“ – uključujući intelektualnu poniznost, priznavanje gledišta drugih i traženje kompromisa – za koje se obično smatra da su bitne za mudro donošenje odluka.
U jednoj od svojih prvih studija, Grossmann je zamolio učesnike da naglas razmisle o svojim odgovorima na različite dileme – kao što su lični problemi i da ih imaginarno postave u kolumnu tipa „Draga Abby - agonična tetka“ – dok su nezavisni psiholozi ocjenjivali njihove izgovorene odgovore prema ovim kriterijima. Grossmann je otkrio da su ovi testovi mudrog rasuđivanja bolji od testova inteligencije u predviđanju ukupnog zadovoljstva ljudi životom i kvaliteta njihovih društvenih odnosa. To je sugeriralo da su studije primjećivale nešto jedinstveno u vezi s njihovim sposobnostima rasuđivanja. Grossmannove kasnije studije otkrile su da mudrost ljudskog rasuđivanja može ovisiti o kontekstu. Konkretno, otkrio je da su njihovi rezultati mudrog rasuđivanja obično mnogo veći kada se razmatraju situacije drugih ljudi nego njihove lične dileme. Grossmann je ovo nazvao "Solomonov paradoks" po drevnom biblijskom kralju, koji je bio poznat po tome što je mudro savjetovao druge, dok je donosio niz katastrofalnih ličnih odluka koje su na kraju dovele njegovo kraljevstvo u haos.
Čini se da je problem u tome što kada donosimo lični izbor, postajemo previše uronjeni u svoje emocije, koje zamagljuju naše razmišljanje i sprečavaju nas da svoje probleme stavimo u drugu perspektivu. Ako sam, na primjer, dobio negativnu povratnu informaciju od kolege, moj osjećaj sramote bi me mogao dovesti do toga da se počnem pretjerano braniti. Stoga bih mogao odbaciti njegovo mišljenja ne razmišljajući o tome da li bi njegovi savjeti mogli dugoročno biti od pomoći.
Kako biti mudar
Može li ileizam riješiti Solomonov paradoks? Ideja ima intuitivni smisao: prelaskom na treće lice, naši opisi situacije će početi zvučati kao da govorimo o nekom drugom, a ne o sebi. Ovaj osjećaj odvojenosti omogućio bi nam da sagledamo širu sliku, umjesto da budemo uhvaćeni u vlastita osjećanja.
A to je upravo ono što je Grossmann otkrio u studiji s Ethanom Krossom na Univerzitetu Michigan u Ann Arboru. Pokazali su da su ljudi koji koriste ileizam da pričaju o svojim problemima pokazali veću intelektualnu poniznost, sposobnost prepoznavanja tuđih perspektiva i spremnost da postignu kompromis – povećavajući svoje ukupne rezultate mudrog rasuđivanja.
Najnovije studije pokazuju da redovna upotreba ileizma može donijeti trajne koristi našem razmišljanju.
Radeći sa Abigail Sholer, Annom Dorfman i kolegama, Grossmann je zamolio učesnike da jedan mjesec vode dnevnik u kojem bi opisali situaciju koju su upravo iskusili. Polovini je rečeno da piše u trećem licu, dok je drugoj polovini rečeno da piše u prvom licu. Na početku i na kraju studije, tim je također testirao opšte mudro rezonovanje ispitanika. Kao što su se nadali, istraživači su otkrili da su tokom intervencije učesnici koji su bili ohrabreni da koriste ileizam u svojim dnevnicima zabilježili porast u rezultatima mudrog rasuđivanja tokom mjeseca.
Ohrabrujući nas da svoje probleme stavimo u perspektivu, korištenje ileizma nam također može pomoći da imamo uravnoteženiji odgovor na svakodnevne stresove. Ljudi koji su popunili dnevnik u trećem licu prijavili su više pozitivnih emocija nakon izazovnih događaja, umjesto da se zadržavaju samo na tuzi, frustraciji ili razočaranju.
federalna.ba/BBC