Obilježena godišnjica stradanja 48 srpskih civila na Bradini

U Bradini kod Konjica je obilježena 33. godišnjica od stradanja srpskog stanovništva u ovome selu. U trodnevnom napadu u svibnju 1992. godine je ubijeno 48 mještana. Obitelji žrtava i dalje tragaju za istinom, pravdom na mjestu sjećanja koje ne blijedi.

Na godišnjicu stradanja srpskog stanovništva je služena sveta liturgija, nakon koje su kod spomen-obilježja položeni vijenci i zapaljene svijeće u tišini. Okupljeni su odali počast žrtvama i podsjetili na teške događaje koji su ostavili duboke tragove u ovoj zajednici.

“Svaki put mi je sve teže i teže. Izgubila sam svu obitelj, rođake, kumove, prijatelje... i nemam što da kažem. I sami vidite - ne zna se više ni za ognjišta ni za kuće”, govori bivša mještanka Zdravka Mrkajić Kukićar.

"Ovo što se desilo ne možeš zaboraviti. A da kažemo 'oprosti', neka, mora se opraštati. Ali se moraju priznavati žrtve - i jedne i druge", ističe bivši logoraš Slobodan Mrkajić.

Bradinu su 25. svibnja 1992. napali pripadnici Armije Republike BiH, HVO-a, Teritorijalne odbrane, MUP-a i paravojnih formacija. Tijekom tri dana selo je potpuno uništeno. Ubijeno je 48 osoba.

Dvadeset šest tijela bačeno je u jamu pored crkve, a preostali mještani odvedeni su u logore. Jedan broj odgovornih za logore je presuđen u Hagu, ali bivši mještani i porodice žrtava još čekaju pravdu. Iako je podignuto 13 optužnica, Sud Bosne i Hercegovine još nije donio nijednu pravomoćnu presudu.

„Ja sam 26. navečer napustio Bradinu s jednom ekipom, pošli smo prema Hadžićima i Boračkom jezeru, glavom bez obzira. Došli smo do hotela Mrazište na Igmanu, tu su nas pohapsili, i onda su nas vratili u logor Silos, pa u Čelebiće“, prisjeća se bivši logoraš Zoran Đorđić. Iako je Bradina danas pustoš, bez svojih nekadašnjih stanovnika, sjećanje na ubijene i dalje živi kroz okupljanja preživjelih i njihovih potomaka.

federalna.ba