Filmska priča: 41 godinu se pretvarao da je nestali sin indijskog bogataša

Sud u Indiji poslao je u zatvor muškarca koji je proglašen krivim jer se 41 godinu predstavljao kao sin bogatog zemljoposjednika. BBC-jev novinar Soutik Biswas napisao je ovu uzbudljivu priču o prevari i zakašnjeloj pravdi.

U februaru 1977., tinejdžer je nestao na putu kući iz škole u istočnoj državi Bihar.

Kanhaiya Singh, sin jedinac imućnog i utjecajnog zamindara (zemljoposjednika) u okrugu Nalanda, vraćao se s drugog dana ispita. Njegova je porodica tada policiji podnijela "prijavu nestale osobe".

Napori da se Kanhaiya pronađe nisu urodili plodom. Njegov ostarjeli otac pao je u depresiju i počeo posjećivati nadriliječnike. Seoski šaman mu je rekao da je njegov sin živ i da će se uskoro "pojaviti". U septembru 1981., muškarac u ranim 20-ima stigao je u selo, udaljeno jedva 15 km od mjesta gdje je živio Kanhaiya.

Bio je obučen u šervan i govorio je da pjeva pjesme i prosi za život. Mještanima je rekao da je "sin istaknute osobe" iz Murgawana, sela nestalog dječaka.

Što se zatim dogodilo nije sasvim jasno. Ali ono što je poznato jest da je Kameshwar Singh, kada su glasine da se njegov nestali sin vratio doprle do sela, otputovao u selo da se lično uvjeri u to. Neki od njegovih susjeda koji su pratili Singha rekli su mu da je taj čovjek doista njegov sin i on ga je odveo kući.

Murgawan je malo selo od 1500 ljudi u okrugu Nalanda u Biharu Foto: Ronny Sen

"Moj vid otkazuje i ne mogu ga dobro vidjeti. Ako kažete da je on moj sin, zadržat ću ga", rekao je Singh muškarcima, navodi se u policijskim zapisima. Četiri dana kasnije, vijest o povratku njena sina stigla je do Singhove supruge, Ramsakhi Devi, koja je bila u posjetu glavnom gradu države, Patni, sa svojom kćeri Vidyom. Odjurila je natrag u selo i odmah po dolasku shvatila da taj čovjek nije njen sin.

Kanhaiya je, rekla je, imao "posjekotinu na lijevoj strani glave", koju ovaj čovjek nije imao. Također nije uspio prepoznati učiteljicu iz škole za dječake. Ali Singh je bio uvjeren da je taj čovjek njihov sin. Nekoliko dana nakon incidenta, Ramsakhi Devi podnijela je tužbu za lažno predstavljanje, a muškarac je nakratko uhapšen i proveo je mjesec dana u zatvoru prije nego što je izašao uz jamčevinu. Ono što se dogodilo u sljedeća četiri desetljeća jeziva je priča o prevari u kojoj se čovjek pretvarao da je nestali sin gazde koji je tako u njegovu kuću i život.

Čak i dok je bio na slobodi, preuzeo je novi identitet, otišao na koledž, oženio se, osnovao porodicu i osigurao više lažnih identiteta. Koristeći te osobne iskaznice, glasao je, plaćao poreze, dao biometrijske podatke za nacionalnu osobnu iskaznicu, dobio dozvolu za oružje i prodao 37 hektara Singhove imovine.

Uporno je odbijao dati uzorak DNK koji bi se usporedio s uzorkom gazdine kćeri kako bi dokazao da su brat i sestra. A u potezu koji je zaprepastio sud, čak je pokušao "ubiti" svoj izvorni identitet lažnom smrtovnicom.

Priča varalice sumoran je komentar o službenoj nesposobnosti i indijskom sporom pravosuđu: gotovo 50 miliona slučajeva čeka na sudovima u zemlji, a više od 180 000 njih čeka se na rješavanje više od 30 godina.

U službenim zapisima, taj je čovjek začudo registriran kao Kanhaiya Ji - indijski častnik. Ime i prezime je univerzalno prihvaćen oblik identifikacije.

Osim što je, prema sucima koji su čovjeka proglasili krivim za lažno predstavljanje, varanje i zavjeru i poslali ga u zatvor na sedam godina, njegovo pravo ime bilo Dayanand Gosain, koji je potjecao iz sela u okrugu Jamui, nekih 100 km od njegovog "posvojenog" doma.

Fotografija Dayananda Gosaina s njegovog vjenčanja 1982

Crno-bijela fotografija Dayananda Gosaina s njegovog vjenčanja 1982. - godinu dana nakon što je ušao u porodicu Singh - prikazuje svijetlog muškarca s tankim brkovima. Nosi slabašni ukrasni veo i zuri u daljinu.

Mnoge činjenice o njemu prije nego što je ušao u Singhovo kućanstvo su nejasne.

Njegovi službeni dokumenti imaju različite datume rođenja - to je januar 1966. u njegovoj srednjoškolskoj evidenciji, februar 1960. u njegovoj nacionalnoj ličnoj karti i 1965. u njegovoj biračkoj iskaznici.

Iskaznica lokalne vlade iz 2009. za pristup obrocima hrane navodi njegovu dob od 45 godina, što bi značilo da je rođen 1964. Gosainova porodica rekla je da je imao "oko 62 godine", što bi odgovaralo njegovom datumu rođenja u nacionalnoj iskaznici.

Ono što su istražitelji mogli potvrditi jest da je Gosain bio najmlađi od četiri sina farmera u Jamuiju, da je pjevao i prosio za život te da je napustio svoj dom 1981. Chittaranjan Kumar, viši policijski časnik u Jamuiju, kaže da se Gosain rano oženio , no supruga ga je ubrzo ostavila.

"Par nije imao djece i njegova se prva žena preudala i skrasila", kaže g. Kumar. Također je pronašao čovjeka u selu koji je identificirao Gosaina na sudu tokom slučaja. "U njegovom rodnom selu bilo je prilično dobro poznato da Gosain živi s porodicom gazde u Nalandi", napisao je sudac Manvendra Mishra u svojoj presudi.

Gautam Kumar kaže da ne vjeruje da je njegov otac varalica

Singh je Gosaina oženio ženom iz vlastite zemljoposjedničke kaste godinu dana nakon što ga je odveo kući. Prema dokumentu porodica posjeduje, Gosain je diplomirao engleski, politiku i filozofiju na lokalnom koledžu, koji je njegovo ponašanje ocijenio "zadovoljavajućim".

Tokom godina Gosain je dobio dva sina i tri kćeri. Nakon Singhove smrti, naslijedio je polovicu gotovo stoljeće stare dvospratnice u Murgawanu. (Druga polovica pregrađena niskim zidom pripada drugoj grani Singhove porodice.)

S pogledom na veliku cisternu za vodu, okruženu stablima manga i guave, te osiguranu neobojenim željeznim vratima i zidovima od cigle, kuća izgleda kao da se raspada. S tri generacije koje žive pod njezinim krovom, kuća sa 16 soba nekada je vrvjela od života.

Sada oko tog mjesta vlada jeziva tišina. Dvorište je neuredno, a u kutu leži zahrđala mašina za ljuštenje pšenice.

Gosainov stariji sin Gautam Kumar rekao je da je njegov otac uglavnom ostajao kod kuće i upravljao oko 30 hektara poljoprivrednog zemljišta. Zemlja je davala rižu, pšenicu i mahunarke, a uglavnom su je obrađivali radnici po ugovoru.

Gosain (krajnji lijevo) sa svojom kćeri pozira s Kameshwarom Singhom (sjedi na krevetiću) i Ramsakhi Devi, koja stoji iza Singha

Kumar je rekao da porodica nikada nije razgovarala o "slučaju lažnog predstavljanja" s njegovim ocem. "On je naš otac. Ako ga je moj djed prihvatio kao sina, ko smo mi da ga ispitujemo? Kako možeš ne vjerovati svom ocu?" upitao je.

"Sada, nakon svih ovih godina, naši životi i identiteti vise u ravnoteži jer je identitet moga oca oduzet. Živimo u tolikoj tjeskobi."

Gosaina je na sudu sudac Mishra pitao gdje je živio i s kim tokom svog četverogodišnjeg nestanka. Gosain je uporno izbjegavao odgovore. Rekao je sucu da je boravio sa svetim čovjekom u njegovom ašramu u Gorakhpuru, gradu u susjednoj državi Uttar Pradesh. Ali nije mogao dovesti svjedoke koji bi potvrdili ovu tvrdnju. Gosain je također rekao sucima da nikada nije tvrdio da je vlasnikov izgubljeni sin. Rekao je da ga je Singh samo "prihvatio kao svog sina i odveo kući".

"Nikoga nisam prevario lažnim predstavljanjem. Ja sam Kanhaiya", rekao je.

Na svojoj jedinoj postojećoj fotografiji - crno-bijeloj studijskoj fotografiji, oštećenoj spajalicama u sudskim dokumentima - Kanhaiya Singh, s uredno raspuštenom kosom i u svijetloj košulji, gleda u kameru.

Ironija je u tome što je Kanhaiya, koji je imao 16 godina kada je nestao, gotovo zaboravljen u Murgawanu, uspavanom selu s oko 1500 hindusa koji uglavnom pripadaju višim kastama, nekih 100 km udaljenom od Patne. Gopal Singh, viši odvjetnik Vrhovnog suda i rođak, sjeća se Kanhaiye kao "plašljivog, sramežljivog i ljubaznog" dječaka. "Odrasli smo zajedno, igrali smo se zajedno. Kad je nestao, nastao je haos, plač", rekao je. "A kad se čovjek pojavio četiri godine kasnije, uopće nije sličio Kanhaiyi. Ali njegov je otac bio ustrajan u tome da je on njegov izgubljeni sin. Dakle, što smo mogli učiniti?"

Kameshwar Singh, koji je umro 1991., bio je utjecajan zemljoposjednik, posjedujući, prema procjenama, više od 60 hektara zemlje.

Bio je biran za čelnika seoskog vijeća gotovo četiri desetljeća, a među svojim bliskim rođacima ubrajao je odvjetnike Vrhovnog suda i člana parlamenta.

Singh je iz dva braka imao sedam kćeri i sina (Kanhaiya) - dječak je bio najmlađe i, po svemu sudeći, njegovo najdraže dijete i prirodni nasljednik. Zanimljivo, bolesni stanodavac nikada nije otišao na sud i branio Gosaina.

"Rekao sam seljanima", rekao je Singh policiji, "da ćemo ga vratiti ako ustanovimo da ovaj čovjek nije moj sin."

Lažni smrtni list u kojem stoji da je Gosain umro 1982

Slučaj je tijekom četiri desetljeća vodilo najmanje desetak sudaca. Konačno, prvostepeni sud je počevši od februara ove godine ročišta održavao bez pauze 44 dana, a presudu je donio početkom aprila. Sudac Mishra proglasio je Gosaina krivim. U junu je viši sud potvrdio presudu i izrekao Gosainu sedam godina "rigoroznog zatvora".

Svih sedam svjedoka odbrane sud je ocijenio nepouzdanima. "Ovaj slučaj nikada nismo shvaćali ozbiljno. Trebali smo bolje prikupiti naše dokaze. Nikada nismo mislili da postoji sumnja u identitet mog oca", rekao je Gautam Kumar.

Drama na sudu je kulminirala kada je odbrana predočila smrtni list, proglašavajući Dayananda Gosaina mrtvim. Ali potvrda je bila puna nedosljednosti. Bio je datiran u maju 2014., ali je pisalo da je Gosain umro u januaru 1982. Policijski službenik Chittaranjan Kumar kaže da kada je provjerio lokalne podatke, nije našao nikakav zapis o Gosainovoj smrti. Lokalni dužnosnici rekli su mu da je potvrda "očito lažna" a gospodin Kumar je rekao: "Ovdje je vrlo lako doći do krivotvorenih dokumenata."

Sud je pitao odbranu zašto je smrtovnica napravljena 32 godine nakon smrti osobe i odbacio je kao krivotvorinu. "Kako bi dokazao da je Kanhaiya, Gosain se ubio", rekao je sudac Mishra.

Glavni dokaz protiv Gosaina bilo je njegovo odbijanje davanja DNK uzorka, koji je tužiteljstvo prvi put tražilo 2014. godine. Osam godina se branio i tek ovog februara dao je pisanu izjavu kojom odbija dati svoj uzorak. "Sada nisu potrebni nikakvi drugi dokazi", rekao je sud. "Optuženi zna da bi DNK test otkrio njegovu lažnu tvrdnju." "Teret dokazivanja leži na optuženom da dokaže svoj identitet", dodao je sudac.

Dayanand Gosain proglašen je krivim za lažno predstavljanje, prevaru i zavjeru Foto: AFP

Gosainova osuda mogla bi biti vrh sante leda, kažu odvjetnici.

Sud vjeruje da postoji šira zavjera koja uključuje nekoliko ljudi iz Murgawana koji su pomogli "ubaciti" Gosaina u Singhovu porodicu kao njegovog izgubljenog sina. Sudac je posumnjao da su ti ljudi mogli kupiti zemlju u vlasništvu Singha, a kasnije je Gosain prodao kao svoje prirodno nasljedstvo. Obje tvrdnje tek treba ispitati.

"Postojala je ogromna zavjera protiv moje porodice da se otme naša imovina, iskorištavajući loše zdravlje mog muža i slab vid", rekla je sudu Ramsakhi Devi, koja je umrla 1995. godine.

Ima još mnogo neodgovorenih pitanja u ovoj priči o prevari i dvoličnosti.

Šta se događa sa zemljom koju Singh prodaje pod lažnim identitetom? Hoće li parcele biti oduzete kupcima i raspodijeljene njegovim preživjelim kćerima koje su prirodne nasljednice? Kako će se postupati s Gosainovim lažnim identitetom?

I najvažnije, gdje je Kanhaiya?

Prema indijskom zakonu, osoba nestala duže od sedam godina smatra se mrtvom.

Međutim, zašto policija nije zatvorila slučaj? Je li još živ?

federalna.ba/BBC