Dževad Karahasan – Istočni diwan, deveti dio

At Tauhidi – Abu Hayyan at-Tawhidi /936 – 1036/ - filozof među književnicima i književnik među filozofima. Bilo je mišljenje da je Tauhidi radikalni ateist, iako bi se njegov doživljaj svijeta tačnije nazvao panteističkim.

**

„ . . . Nema više prave ljubavi. Valjda zato što nema više pravih žena. Eeee . . .  kako je nekad bilo!  . . . Nismo mi sposobni za ljubav i zato moramo trpjeti. Jesam li ti nekad govorio o jednoj ženi sposobnoj za ljubav koju sam nekad poznavao?  . . . To ti je kao s brojevima. Svi se oni prave pukim dodavanjem ili oduzimanjem jedinice koja im je svima u osnovi i svima nalik, a da sama pri tom nije broj kao drugi. Mi smo, znači kao broj sa više ili manje jedinica u sebi, ali su sve jedinice iste i to je ono što je važno. Zato svako od nas može postati bilo ko. Samo ga treba upoznati i izjednačiti se s njim po mjeri, po broju jedinica. Zato i ti možeš biti Rabija ako se sva sabereš na to da je upoznaš, kao što ja hoću i mogu biti Gazvan.  Pa, ustvari ponekad već jesam . . .  Rabija je bila kćerka mog strica kod kojeg sam odrastao. Ona je znala izazvati ljubav. Znala je primiti izraze ljubavi i divljenja bolje nego iko među ljudima. Znala je da je čudo i znala je to biti. Pa je sve zakone i sve zabrane mjerila prema svojim željama. Pokrivala se samo kad ide van. Govorila je da je ljepota Božiji dar i da nije njeno da krije Božije davanje . . .  Jah, ne krije se palma, mjesec, rijeke . . . pa, zašto bi se ona sirotica pokrivala? Počela je izlaziti na glas po svojoj ljepoti i pameti. I tako nam je navratila u kuću rijeku gostiju, jer su svi koji drže do sebe mislili da je moraju vidjeti. I dobiti . . .  I gozbe su se priređivale i bivale sve luđe samo što su sad hranu i piće donosili oni koji su dolazili da se dive Rabiji. I slušaju je. Svega je bilo u obilju za tri kuće. A, što je ona izmišljala čovjeku ne bi na um palo. Nikad prije ona nije pokazivala ništa osim vedrine, ljepote, bistrog uma i neviđene ljupkosti. A, onda se pojavila neka opačina. Sklonost ka pretjerivanju svih vrsta i nekakva bijesna potreba da nešto dokaže.  Znao sam da tako više ne ide i da to moram zaustaviti i okrenuti u drugom smjeru.  I odlučio sam da na konačnu kušnju stavim i nju i svoju ljubav. Za spas njene i moje duše. Odlučio sam da na jednom mjestu stojim deset dana izložen suncu. Ako uspijem dau tih deset dana ni na trenutak ne izgubim iz unutarnjeg oka njezin lik, da osjećam radost pri pomisli da to činim za nju, onda je ja volim. I tada ću joj reći . . .  – At Tauhidi

**

Diwan – ar. i pers. Vijeće, skupština, savjet, dvor, kuća, sofa, sećija, zbornik, zbirka tekstova, razgovor, besjeda, riječ

**

Igrali su – Miraj Grbić, Semir Krivić, Mihajlo Mrvaljević, Sejo Bajraktarević, Belma Lizde – Kurt, Vladimir Jokanović i Tarik Helić

Urednica – Ljiljana Pavlović

Majstor tona – Mustafa Hodžić

Reditelj – Miralem Ovčina

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH

Foto – Selma D.