Dvije godine od ubistva Nizame Hećimović. Uvođenje strožih kazni: Izmjene Krivičnog zakona stupile na snagu prije dva dana

Prošle su dvije godine otkako je ubijena Nizama Hećimović, čije ubistvo je prenošeno na društvenim mrežama. Bilo je još desetine takvih gubitaka. Čak dvije godine bile su potrebne u Federaciji BiH za uvođenje strožijih kazni. Izmjene Krivičnog zakona stupile su na snagu prije dva dana. Ali, da li su spremni za njih oni koji bi morali biti? Posljednji u nizu je i slučaj iz Bihaća gdje je i sinoć napadnuta žena koja već dvije godine prijavljuje problem.

Od 2019. do kraja prošle godine ubijene su 62 žene u BiH. Najveći broj njih u vlastitom domu. Alma Kratina, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH kaže da bi nasilnike trebalo adekvatno kažnjavati:

„Mi imamo situaciju da imamo konačno u Federaciji potpuni zakonski okvir zaštite žrtava nasilja kroz novi Zakon o zaštiti nasilja u porodici, ali i oštrije kažnjavanje nasilnika kroz izmjene i dopune krivičnog Zakona koje su stupile na snagu u avgustu 2025.“

Maja Gasal-Vražalica, direktorica Akademije za žene smatra da kazne izrečene nasilnicima nisu zadovoljavajuće:

„Mi nemamo sistem koji štiti jednako. Mi se uzdamo i molimo da ćemo u tako teškim situacijama naići na osobu koja je senzibilizirana, obučena i krajnje kompetentna da reaguje na pravi način. Sve to potvrđuje i izvještaj VSTV-a iz 2022. godine gdje smo imali 2290 prijava za nasilje u BiH. Od tog vam je broja 2009 bilo osumnjičenih, odnosno osuđenih muškaraca. A, epilog toga će biti da će 65% tih muškaraca dobiti uslovnu, 29% neće dobiti izrečenu kaznu zatvora, dok će ostatak, a to je nekih 6%, dobiti novčanu kaznu.“

Institucije ne reaguju adekvatno. Čak i onim malobrojnim ženama koje se usude tražiti pomoć i zaštitu. Ni one ne dobiju konkretnu i adekvatnu reakciju. Kratina navodi:

„Dugo se na to čekalo, ali u Krivičnom zakonu imamo konačno jasno definisano novo krivično djelo teško ubistvo žene. To je zapravo rodno zasnovano ubistvo kao posljedica najgroznija rodno zasnovanog nasilja. To je član 166a krivičnog zakona gdje je jasno navedeno da se radi o ubistvu, koje nije obično ubistvo, kojem su prethodile godine maltretiranja svake vrste, i psihičkog i fizičkog, koje je konačno u Krivičnom zakonu priznato kao krivično djelo.“

Zakonodavna vlast je završila svoj dio posla. Sada, kaže Kratina, treba vršiti pritisak na izvršnu vlast za donošenje podzakonskih akata kako bi Zakon bio provediv. Jer do sada su izricane uslovne kazne i one koje nisu dugogodišnje za teška ubistva:

„Na kraju, došli smo do momenta kad je ljudski faktor ono na šta se treba utjecati. Imamo zakonske mogućnosti. Sad je da oni koji su u izvršnoj vlasti u svim onim sudionicima u lancu zaštite žrtava da urade svoj posao.“

Maja Gasal Vražalica kaže kako i Zakon mora biti fleksibilniji za vapaje zlostavljanih koji traže pomoć:

„Sigurno je da je dobro da imamo novi Krivični zakon koji uvrštava i femicid i uhođenje i normira to sve, mi se stvarno susrećemo u praksi da, i pored zakona i onoga svega što piše na papiru, u praksi i na terenu to ne funkcioniše. Slučaj Nizame i poslije Nizame, nažalost, bilo je još žena koje su i tragično završile, a koje javno pričaju o svojim iskustvima sa sistemom zaštite. Pokazalo se da, uprkos tome što imamo i 8 sigurnih kuća na području BiH, da je usporeno, da još uvijek zakazujemo u tom administrativno-birokratskom smislu. Pa, recimo i u slučaju Nizame Hećimović, iz medija smo se mogli informisati da ona i kada se obratila nije mogla biti primljena u sigurnu kuću zato što nije imala svu potrebnu dokumentaciju da se smjesti.“ 

Kada je riječ o žrtvi i krivici svi, kao društvo, imamo odgovornost, navodi Kratina. Svaki pojedinac mora biti svjestan o žrtvi i o nasilju. Svaka od njih treba biti tretirana na drugačiji način. Jer, žrtva nikada nije kriva. Kroz podršku žrtvi mora se, u susretu sa takvom osjetljivom kategorijom, podići svijest javnosti u rješavanju ovog pitanja.