Djeca pod ruševinama

Spašavanje svakog preživjelog iz ruševina zgrada u Turskoj i Siriji podizalo je raspoloženje i punilo baterije umornih ekipa za potragu i spašavanje, danima nakon zemljotresa koji su pogodili te dvije zemlje. Među pričama o preživljavanjima pod ruševinama posebnu pažnju privlačila su ona o najmlađima koji su se pokazali veoma izdržljivim.

Na svijet je ova djevojčica došla na sjeverozapadu Sirije, malo prije razornog zemljotresa u kojem je izgubila cijelu porodicu. Kada je pronađena pod ruševinama, još je bila pupčanom vrpcom vezana za majku koja je preminula nekoliko sati prije nego što su spasioci doprli do njih.

"Ovo je zaista katastrofa. Tražili smo preživjele satima. Izvukli smo tijelo majke, kada smo čuli neki zvuk. Mislili smo da je riječ o njenom suprugu ali bila je to beba-rođena tokom zemljotresa. Presjekli smo pupčanu vrpcu i prevezli bebu u bolnicu. Svi članovi njene porodice su poginuli, samo je beba preživjela", kaže bebin rođak Saleh al-Badran.

S pravom su joj u bolnici dali ime Aja, što na arapskom ima više značenja, između ostalih, čudo i dar od Boga. I spasioci u Turskoj su svjedočili brojnim čudesnim preživljavanjima mališana. Izvlačenje žive bebe Helen 68 sati nakon zemljotresa, za njenog spasioca je bio posebno emotivan. 

"Umro bih za tebe. Hvala Bogu!"

Bolničar iz Antakije ali ni svijet ne mogu zaboraviti spašavanje bebe pronađene nakon 107 sati. Čim su je izvukli iz ruševina privukla je prst svog spasioca i počela da sisa. Dvogodišnjem Muhamedu su spasioci davali vodu iz čepa plastične boce dok je čekao da ga izvuku ispod ruševina. I izvukli su ga nakon 45 sati agonije. Kao i njegovog vršnjaka iz Nurdagija. Španskom timu spasilaca trebalo je 24 sata da dovrše spašavanje dvogodišnjaka koji je pod ruševinama bio četiri dana.

"Imam ga, imam ga, idemo."

Nekoliko minuta kasnije izvučene su njegova šestogodišnja sestra i njihova majka. Mnogo je potresnih videozapisa iz operacija potrage i spašavanja. Na izmaku snaga, jer rade uglavnom bez teških mašina i samo sa čekićima i rukama, spasioci na sjeveru Sirije uspjeli su pronaći dvoje djece koja su nakon zemljotresa ostala zaglavljena među betonskim blokovima u ruševinama jedne zgrade. Presretni što su pronašli živu djecu, spasioci su bili zapanjeni kada ih je petogodišnja Džanin koja je svojim tijelom štitila svog jedanaestomjesečnog brata Abdua, molila da ih izvuku.

"Izvucite nas odavde, uradiću šta god želite, biću vaša sluškinja."

Spasilac: "Ne, nemoj tako da govoriš."

Brigu o dvoje mališana preuzeli su najbliži srodnici među kojima je njihov djed.

"Bog je spasio ovo dvoje djece za nas i oni su izvučeni ispod ruševina. Otac, majka i tri sestre su poginuli, a Abdu i Džinan su preživjeli."

Maleni Adnan rođen je u bolnici u sirijskom gradu Afrinu. Njegova majka je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada je zemljotres srušio dio njene kuće. Sa lakšim povredama je prebačena u bolnicu gdje se porodila.

"Nakon što sam se porodila, vratili smo se u istu kuću."

Koja se srušila samo tri dana kasnije. Adnana su spasioci vratili u bolnicu u kritičnom stanju jer je patio od teške dehidracije i žutice, dok je mlada majka liječena zbog ozbiljne povrede donjih ekstremiteta. Još jedan Adnan ali 17-togodišnji izvučen je iz ruševina u Gaziantepu.

"Imam sina kao što si ti. Kunem ti se, nisam spavala četiri dana. Nisam spavala, sve sam radila kako bih te spasila. Puno te volim", kazala je članica spasilačkog tima Yasemin.

Reporter: "Kako si uspio preživjeti? Kako je bilo?"

Adnan: "Pio sam svoj urin kako bih preživio. I preživio sam, hvala Bogu."

Preživjelo je i samo 10 dana staro novorođenče u pokrajini Hataj kojeg je u trenutku zemljotresa majka dojila. Osim malenog Jagiza, svojim mlijekom je pokušala i sebe održati u životu dok ih spasioci nisu uspjeli locirati i izvući nakon skoro četiri dana koliko su proveli pod ruševinama. 

Dvije sestre tinejdžerke - Ajfer i Fatma spašene su iz ruševina u gradu Kahramanmaraš 99 sati, odnosno 101 sat nakon potresa. Vatrogasci su razgovarali s Ajfer kako bi ju održali pri svijesti. Puštali su joj i muziku koju je tražila ali i pitali je šta joj je nedostajalo.

"I šta želiš?"

Ayfer: "Želim sladoled magnum."

Spasilac: "Magnum? Dupla čokolada ili bijela čokolada?"

Jedino što je tražila sedmogodišnja Džana nakon što je spašena iz ruševina porodične kuće u sirijskom gradu Haremu - jeste njena majka.

"Iskreno, Džanin slučaj je veoma potresan jer su svi članovi njene porodice poginuli", istakao je ljekar u bolnici Bab el-Hawa Khalil Alsfouk.

Dok broj žrtava katastrofalnih zemljotresa drastično raste, Sirija i Turska se suočavaju sa mračnom realnošću. Iako je u ovom trenutku, kako navode iz UNICEF-a, još teško procijeniti tačan broj poginule djece, on je izuzetno velik. Hiljade mališana izgubilo je najmanje jednog člana ili cijelu porodicu dok ih je 7 miliona pogođeno razornim zemljotresima. Mnogi su vjerovali da će nakon što se poslije zemljotresa slegne prašina- stvari postati jasnije. Jedino što je jasno jeste da su djeca, po običaju, najveće žrtve sukoba i prirodnih katastrofa.

federalna.ba