Djeca iza žice: Bosanski jezik odjekuje u paklu sirijske pustinje

Djeca su se nagurala uz bodljikavu žicu, sitni prsti provlačili su se kroz metalnu mrežu čekajući onaj presudni trenutak – da stražar okrene leđa. Kada se to desilo, krenuli su. Trčali su koliko su ih male noge nosile, gazeći po gustom, ljepljivom blatu sirijske pustinje, smijući se, dovikujući jedni drugima na bosanskom jeziku. Nisu stigli daleko. Stražari su ih brzo sustigli i otjerali nazad iza ograde, dok je jedan od njih, s puškom koja mu je visila niz rame, prijekorno mahao prstom. Djeca su se samo smijala – navikla na opasnost, navikla na bijeg koji se uvijek završava isto.

Iza njih su, u tišini, stajale njihove majke. Žene koje su prije gotovo deceniju napustile svoje domove u Evropi – među njima i Bosnu i Hercegovinu – i otišle u Siriju, navodno kako bi živjele u samoproglašenom “halifatu” Islamske države. Svaka od njih imala je torbu pored sebe, spakovanu i spremnu, kao da svakog trenutka može doći naredba za odlazak. Ili bijeg.

Za djecu, međutim, al-Hawl nije privremeno utočište. To je cijeli njihov život, piše The Guardian.

Djeca rođena u logoru, djeca bez domovine

U ogromnom pritvorskom kampu al-Hawl, smještenom u zabačenom dijelu sirijske pustinje, danas se nalazi najmanje 24.000 ljudi iz 42 zemlje svijeta. Među njima su hiljade djece – mnoga rođena upravo ovdje, iza žice, bez ikakvog sjećanja na svijet izvan logora.

Posebno teška sudbina zadesila je djecu stranih državljanki, uključujući i mališane čije su majke porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Ta djeca često govore bosanski jezik, uče ga od majki i jedni od drugih, ali Bosnu nikada nisu vidjela. Njihov jedini dom su šatori, bodljikava žica i stalna prisutnost naoružanih stražara.

Mnogi od njih u al-Hawl su stigli kao bebe. Neki su ušli u kamp s dvije ili tri godine. Danas su tinejdžeri, oblikovani nasiljem, ideologijom i beznađem.

Iznenadni preokret: Nestali stražari, došli novi borci

Od 2019. godine, život u al-Hawlu bio je sablasno zamrznut u vremenu. Dani su se ponavljali bez promjena, bez nade, bez jasnog plana za budućnost. No, u ponedjeljak se sve promijenilo – naglo i haotično.

Stanovnici kampa posmatrali su u nevjerici kako njihovi kurdski čuvari iznenada nestaju. Satima kasnije pojavili su se novi naoružani ljudi, borci koje niko ranije nije vidio. Kamp je, kako im je rečeno, prešao pod kontrolu nove sirijske vlade sa sjedištem u Damasku.

Dan kasnije, sirijske vladine snage preuzele su i druge zatvore u sjeveroistočnoj Siriji, u sklopu velike ofanzive kojom Damask nastoji povratiti kontrolu nad teritorijama koje su posljednjih deset godina držale kurdske snage. Krhki prekid vatre raspao se tokom vikenda, a nova vlast pokazala je odlučnost da cijelu zemlju stavi pod svoju kontrolu – pregovorima ili silom.

Haos iza žice: Pobune, požari i glad

Nova vlast zatekla je kamp u stanju potpunog rasula. Kako su se kurdske snage povlačile, žene i djeca u dijelu kampa namijenjenom strancima počeli su pokušaje bijega, režući žicu koja okružuje njihove šatore. U drugim dijelovima kampa, gdje su smješteni Sirijci i Iračani, izbili su neredi. Zapaljena je pekara – jedini izvor hljeba za hiljade ljudi.

Nevladine organizacije koje su obezbjeđivale hranu, vodu i medicinsku pomoć povukle su se zajedno s kurdskim stražarima.

„Dva dana nemamo hljeba. Danas nemamo ni vodu“, rekla je Um Mohammed, 38-godišnja žena iz Idliba, stojeći uz ogradu. Pored nje je bila njena desetogodišnja kćerka, koja je u al-Hawl stigla kada je imala samo dvije godine.

Djeca kao najveće žrtve

Direktorica kampa Jihan Hanan, koja je napustila al-Hawl zajedno s kurdskim snagama, upozorila je da je situacija „izmakla kontroli“. Strahuje za vlastitu sigurnost i razmišlja o traženju azila u inostranstvu, dok se pojavljuju izvještaji o bijegu osumnjičenih pripadnika Islamske države iz zatvora širom regije.

Najranjiviji su, ponovo, djeca.

Djeca koja su godinama zatvorena bez ikakvog pravnog procesa. Djeca koja nisu počinila nikakav zločin. Djeca čije su majke porijeklom iz BiH, ali čije porijeklo za sada ne znači spas.

Kamp koji je trebao biti privremen, ali je postao trajna kazna

Al-Hawl je zamišljen kao privremeno rješenje – mjesto za smještaj ljudi raseljenih tokom sloma Islamske države. No, oko 75.000 ljudi koji su izašli iz područja kalifata pretvorili su kamp u polutrajni grad od čelika i platna.

Godinama su organizacije za ljudska prava upozoravale da je al-Hawl masovno kršenje ljudskih prava, posebno zbog ogromnog broja djece. Mnoge porodice u kampu nikada nisu bile dio IS-a, već su živjele na teritorijama pod njegovom kontrolom.

Strane države, uključujući i one iz kojih potiču majke djece uglavnom su okrenule leđa svojim državljanima.

Djeca odrastaju uz ideologiju i bijeg

U dijelu kampa za strance, djeca često provociraju nove stražare. „Pušiš li? Piješ li alkohol?“ pitao je jedan tinejdžer sirijskog vojnika. „Jedva smo se riješili Kurda, a vi niste ni pravi muslimani?“

Drugi dječak, Ali, turkmenskog porijekla, rekao je da mu je san da „ide u rat“ kada izađe iz kampa.

No, ima i drugih priča. Jedan dječak iz Azerbejdžana pitao je kada će ponovo vidjeti brata, koji je odveden u drugi pritvorski centar.

Na rubu dijela kampa za strance, nekoliko turkmenske djece stajalo je s ruksacima punim svojih stvari. Ispred njih zjapila je rupa u ogradi. Mogli su pobjeći. Nisu. „Čekaju da ih neko prokrijumčari“, rekao je jedan od stražara.

Djeca su samo gledala kroz žicu. Naučila su da čekaju.

Za djecu čije su majke porijeklom iz Bosne i Hercegovine – i za stotine druge djece u al-Hawlu – pitanje više nije ko je kriv, nego hoće li ih iko ikada izvesti iz ovog mjesta prije nego što logor postane jedini svijet koji poznaju.

federalna.ba