Džebić - Putinu je potreban sporazum koji bi prekinuo rat, ali sa priznanjem teritorija kao dijela Ruske Federacije.

Razgovarala Dubravka Piplica

Sve oči svijeta uprte su u vojnu bazu u Enkoridžu (Anchorageu) na Aljasci gdje bi se, u 21.30 prema našem vremenu, trebali sastati američki predsjednik Donald Trump i ruski Vladimir Putin. Ruska delegacija već je stigla, a dočekali su ih protesti na 16 lokacija.

Uoči putovanja, Donald Tramp je uvjeren u svoje mirotvorne sposobnosti. Ponovio je da će u prvih nekoliko minuta znati hoće li imati uspjeha u postizanju prekida vatre u Ukrajini i organizaciji drugog, još važnijeg, sastanka na kojem bi se sastali ukrajinski i ruski predsjednici uz njegovo posredovanje. Dubravka Piplica razgovarala  je s vojnim analitičarom Deanom Džebićem.

Rusija se nada da će iz ovog sastanka izaći bez dodatnih sankcija, koje je Tramp najavljivao, te s potvrdom okupacije određenih dijelova Ukrajine, kao i sa potencijalom za otvaranje ka američkom, a poslije i svjetskom tržištu. S druge strane, Tramp se nada da će iz ovog sastanka izaći s planom za primirje u Ukrajini. Bliži li se kraj rata u  Ukrajini?

„Teško je reći da li se bliži kraj rata, ali ono što se sigurno bliži jeste jedno temeljno usaglašavanje odnosa i stavova kako bi se svijet vratio u neku novu staru, a geopolitičku realnost. Dakle za Rusiju je pitanje liberalizacije ekonomskih odnosa primarno iz razloga što njena privreda je i te kako ovisna o uvozu specijalnih materijala, specijalnih mašina. Dakle nabavke različitih ruda i različitih sirovina koje su potrebne njenoj industriji pri čemu je taj odnos dvosmjeran, a isto tako je i Evropska Unija primarno ovisna o ruskim energentima, a zatim i određenim proizvodima njihove metalurške i svake druge industrije. Tako da govorimo o odnosu između regija koje uspješno sarađuju neovisno o nekim prijašnjim političkim odnosima već stoljećima. Sa američke strane odnos je bitno drugačiji s obzirom na to da se američki predsjednik Donald Tramp obavezao samoinicijativno da će završiti ovaj rat kao i sve ratove koji su zatečeni iz administracije Džozefa Bajdena. Koliko je uspešan u tome možda najbolje pokazuje primjer Pojasa Gaze pri čemu iz njegove administracije dobijamo informacije da je u smirivanju i u prekidu sukoba između Pakistana i Indije pokazana zapravo stvarna mogućnost i sposobnost SAD-a da prekine određene ratove. Pri tome naravno govorimo o potpuno različitim sukobima koji imaju vrlo malo dodirnih tačaka. Za Rusiju bi pored ovog ekonomsko-finansijskog i sigurnosnog dijela svakako najznačajnije bilo i jeste zvanično i pravno prepoznavanje teritorije koja je okupirana, dakle okupirane ukrajinske teritorije a sastavnim dijelom ruskog suvereniteta i tu se primarno misli na poluotok Krim, regije Donbas, Luganski i kako sada stvari stoje i regiju Zaporožje u kojoj se trenutno vode najveće na neki način diplomatske ofanzive. Da li će ta regija potpasti pod ruski suverenitet s obzirom na to da se radi o teritoriji koja je okupirana u ovoj drugoj etapi ukrajinsko- ruskog rata, dakle ne 2014, 2015, a naravno time bi se ozvaničilo. Dakle Putinu je potreban sporazum koji bi zvanično prekinuo rat ali će u njega biti inkorporirano međunarodno priznanje teritorija kao dijela Ruske Federacije.“