Dan kada je Iran ostao bez šaha: kraj monarhije i početak nove epohe

Jutra 16. januara 1979.  posljednji iranski šah Mohammad Reza Pahlavi i njegova supruga Farah Diba napustili su Teheran avionom, formalno „na odmor“, ali u stvarnosti – u egzil bez povratka. Iako nikada nije zvanično abdicirao, njegov odlazak označio je definitivan slom monarhije i otvorio put događajima koji će kulminirati uspostavom Islamske Republike Iran.

Time je okončana vladavina dinastije Pahlavi, koja je Iranom upravljala više od pola stoljeća, i započelo jedno od najdramatičnijih političkih preobražaja 20. stoljeća.

Saveznik Zapada u društvu dubokih lomova

Mohammad Reza Pahlavi došao je na vlast 1941. godine, nakon što je njegov otac Reza Šah bio prisiljen abdicirati tokom Drugog svjetskog rata. U godinama koje su slijedile, šah je Iran pozicionirao kao ključnog saveznika Zapada, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, nastojeći od zemlje napraviti regionalnu silu modernog, sekularnog tipa.

Središnji dio njegove politike činila je tzv. Bijela revolucija – niz reformi koje su uključivale agrarnu reformu, jačanje industrije, modernizaciju obrazovanja i unapređenje prava žena. No, dok su reforme na papiru djelovale progresivno, u praksi su često produbljivale društvene nejednakosti.

Brza i nametnuta vesternizacija, koncentracija bogatstva u rukama elite, raširena korupcija, autoritarni način vladanja i represija tajne policije SAVAK stvorili su duboko nezadovoljstvo. Protiv režima su se postepeno okrenuli vjerski krugovi, intelektualci, studenti, radnici i siromašniji slojevi stanovništva.

Godina pobune i slom državnog aparata

Tokom 1978. godine Iran je zahvatio val masovnih protesta koji su se iz mjeseca u mjesec pretvarali u opći ustanak. Štrajkovi su paralizirali ključne sektore, uključujući i naftnu industriju – temelj državnih prihoda. Državni aparat počeo je pucati iznutra, a sigurnosne snage sve teže su kontrolirale stanje na ulicama.

Iako je šah u više navrata pokušavao smiriti situaciju obećanjima o reformama i političkom popuštanju, bilo je prekasno. Gubio je podršku ne samo među građanima, već i među zapadnim saveznicima koji su sve više sumnjali u održivost njegovog režima.

Početkom januara 1979. postalo je jasno da njegova vlast više ne postoji ni formalno ni stvarno.

Odlazak koji je slavljen na ulicama

Kada je 16. januara 1979. objavljeno da je šah napustio zemlju, ulice Teherana i drugih gradova ispunile su se ljudima. Slavljenički skupovi, suze radosnice i osjećaj istorijske pobjede obilježili su dan koji su mnogi doživjeli kao konačni trijumf revolucije.

Iako je šah tvrdio da odlazi privremeno, malo ko je vjerovao u njegov povratak. Iran je u tom trenutku već bio na putu bez povratka.

Nakon bijega, Mohammad Reza Pahlavi započeo je dug i neizvjestan egzil. U kratkom vremenu boravio je u više zemalja, ali je gotovo svuda nailazio na politički otpor i diplomatske komplikacije. Malo je država bilo spremno da mu pruži trajno utočište.

Na kraju ga je primio egipatski predsjednik Anwar Sadat, jedan od rijetkih svjetskih lidera koji mu je ostao lično odan. U međuvremenu, 1. februara 1979. u Iran se vratio ajatolah Ruhollah Khomeini, vođa revolucije, čime je simbolično i politički zapečaćen kraj monarhije. Nedugo zatim proglašena je Islamska Republika Iran.

Smrt u tuđini i historijska prekretnica

Mohammad Reza Pahlavi preminuo je 27. jula 1980. godine u Kairu, nakon duge borbe s rakom. Imao je svega 60 godina. Umro je daleko od zemlje kojom je vladao gotovo četiri decenije – i u koju se nikada nije vratio.

Njegov odlazak iz Irana ostao je zapamćen kao simboličan trenutak urušavanja starog poretka. Ono što je tada izgledalo kao kraj jedne vladavine ubrzo se pokazalo kao globalna prekretnica, čiji politički, ideološki i geopolitički odjeci traju i danas – decenijama kasnije i daleko izvan granica Irana.

federalna.ba/index.hr