"Čuvar duša": Čovjek koji pomaže mrtvima s Tajvana da se vrate u Kinu

U zelenim, skrivenim dijelovima vojnog groblja na sjeveru Tajvana, Liu De-wen prolazi kroz sobu držeći redove polica. Zaustavlja se i saginje do najniže police, otvara mali, ukrašen zlatni ormarić. Izvlači urnu, stavlja je u krilo i grli je, opisuje The Guardian.

„Djed Lin, slijedi me pažljivo,” kaže Liu. „Vraćam te kući u Fujian, kako si želio. Budi blizu.”

U zelenoj urni su posmrtni ostaci Lina Ru Mina, bivšeg vojnika koji je imao 103 godine kada je umro na Tajvanu, daleko od svog rodnog sela u kineskoj provinciji Fujian. Lin je među stotinama ljudi čije je ostatke Liu, 58-godišnji Tajvanac, pomogao vratiti u Kinu u posljednjih 23 godine.

Balans između porodične tuge i složenih veza

Liuov rad funkcioniše u složenom prostoru modernih tajvanskih historijskih okvira, balansirajući između porodične tuge i razdvojenosti, složenih veza između dvije strane Tajvanskog moreuza i rizika da cijeli proces bude iskorišten u Pekingu za promociju ujedinjenja.

Na kraju kineskog građanskog rata između nacionalista Kuomintanga (KMT) i komunista krajem 1940-ih, Lin je bio mladi ribar sa suprugom i petero djece u obalnom Fujianu, kada su ga, prema riječima njegove sestrične Chen Rong, odveli poraženi KMT vojnici dok su bježali s kopna.

Bio je prisilno mobilisan i odveden na Tajvan, gdje mu nije bilo dopušteno da se vrati kući skoro pola stoljeća.

KMT, pod vodstvom Chiang Kai-sheka, odnio je procijenjeno između jedan i dva miliona povezanih osoba – poznatih kao waishengren na Tajvanu – kada su bježali, uključujući vojnike, državne službenike, njihove porodice i prisilno mobilisane poput Lina.

„Desetine hiljada ljudi je doslovno oteto na ovaj način i dovedeno na Tajvan,” kaže Dominic Meng-Hsuan Yang, historičar modernog Tajvana, Kine i egzila iz građanskog rata na Univerzitetu Missouri.

„U nekim nesretnim obalnim zajednicama, koje su se našle na putu povlačenja nacionalističkih jedinica, veliki broj muške populacije je odveden.”

Povratak nikada nije uslijedio

Chiang je planirao da se reorganizuje i konsoliduje na Tajvanu, a zatim povrati kopno za Republiku Kinu. Međutim, povratak nikada nije uslijedio, a gotovo 40 godina je vladao Tajvanom pod brutalnim vojnim zakonom. Putovanja i drugi kontakti s Narodnom Republikom Kinom bili su zabranjeni.

Do kraja 1980-ih, kada su zabrane ukinute i nakon tri decenije maoisma u Kini, za većinu stotina hiljada preostalih veterana više nije bilo realno da se vrate kući, uključujući Lina. Samo oko 2 % ih se ikada vratilo.

„Kuće koje su stari KMT vojnici napustili krajem 1940-ih drastično su se promijenile tokom tri do četiri decenije njihove odsutnosti,” kaže profesor James Lin, stručnjak za historiju Tajvana i međunarodne studije na Univerzitetu Washington.

„Većina vojnika se već nastanila na Tajvanu sa djecom i unucima i uprkos čežnji za rodnim domom u Kini, realno su njihovi domovi već bili na Tajvanu.”

Pomoć porodicama

U bolnici prije smrti, Lin je Chen rekao da želi da njegovo konačno počivalište bude u Fujianu. Chen je tada pronašla Liu-a, energičnog, ali tihog čovjeka iz Kaohsiunga, koji pomaže porodicama vraćati urne waishengren-a u njihove rodne domove.

Liu je započeo svoj rad u svojim 30-ima, nakon što se preselio u selo izgrađeno za KMT vojnike, a kasnije je postao šef četvrti.

„U mojoj zajednici je bilo više od 2.000 samostalnih veterana koji nisu imali supruge ili porodice ovdje na Tajvanu,” prisjeća se Liu.

„Jako su nedostajali svojim roditeljima. Svake kineske Nove godine, okretali bi se prema svom rodnom gradu i sjedili tamo po dva ili tri sata, mirno tugujući … pitali bi me: šefe četvrti, možete li me odvesti kući, pomoći da ispunim svoj životni san, da budem pobožan prema roditeljima i barem se iskupim u zagrobnom životu?”

Liuov rad ga je odveo širom Tajvana, ponekad kroz zabačena planinska područja u potrazi za davno zapostavljenim grobnicama. 

„Neki su bili trgovci ili mornari koji su došli na Tajvan radi posla i nikada se nisu vratili,” kaže Lin.

„Bez obzira na to da li su bili vojnici ili civili, pomažem porodicama sve dok mogu pronaći njihove rođake.”

Bez naplaćivanja usluga

Kada pronađe odgovarajući grob, Liu se brine o papirologiji, a potom lično preuzima urnu i prenosi je u Kinu. Na njegovim profilima na društvenim mrežama prikazuje se kako nosi urnu, obično u ruksaku sprijeda, kao znak poštovanja.

„Ovo nije roba, ovo predstavlja starijeg čovjeka s dušom i životom,” kaže on. Drugi postovi pokazuju urnu na zasebnom mjestu u vozilima i vlastitom krevetu u hotelima, dok Liu dokumentuje putovanje.

Liu ne naplaćuje usluge i ne odobrava one koji to rade. Kaže da ne prima finansijsku pomoć od vlada Tajvana ili Kine, ali je neodređen oko izvora finansiranja. Vijeće za veterane Tajvana je odbilo više zahtjeva za komentar.

Rad opisan u tajvanskim i kineskim medijima

Liuov rad je opisan u tajvanskim medijima i široko u kineskim državnim medijima, gdje je hvaljen kao „ferryman of the souls” – „čuvar duša”.

Međutim, narativ također služi propagandnoj svrsi Pekinga, koji često koristi Liuov rad kako bi naglasio porodične veze između Kine i Tajvana kao način promocije ujedinjenja – što većina stanovnika Tajvana odbija. Više od 60% ljudi na Tajvanu smatra sebe isključivo Tajvancima, ali oko jedna trećina se smatra i Kinezima. Oni koji se smatraju Kinezima i podržavaju ujedinjenje uglavnom su stariji waishengreni.

„Teoretski, Pekingu koristi da se naglase bliske porodične veze koje povezuju društvo s obje strane moreuza, što potvrđuje politički izraz koji je skovao Peking: da su obje strane moreuza dio iste porodice,” kaže profesor Lin.

Mnogi od ovih muškaraca, poput mladog ribara Lina, nisu imali mnogo izbora u politici i ratu koji su im nepovratno promijenili život. Profesor Lin dodaje da se smatra da je ovo „duboko traumatično” iskustvo često zanemareno u modernom Tajvanu, jer je vezano za autoritarno KMT razdoblje.

Liu kaže da su ljudi u Kini i na Tajvanu rodbina koja „dijeli iste korijene i isto naslijeđe”, ali izvan toga on samo želi mir. Kaže da ga ne pogađa kako se njegov rad prikazuje.

federalna.ba