Čovjek koji je odbio nacistički pozdrav: Istinita priča o Augustu Landmesseru, simbolu otpora i zabranjene ljubavi

Fotografija nastala 1936. godine u njemačkom brodogradilištu Blohm + Voss postala je jedan od najpoznatijih simbola individualnog otpora nacističkom režimu. Na njoj se, među stotinama uzdignutih ruku u nacističkom pozdravu, vidi jedan muškarac koji ostaje nepomičan, ruku spuštenih uz tijelo, pogledom punim prkosa. Desetljećima se vjerovalo da je taj čovjek August Landmesser – radnik koji je odbio pozdraviti Hitlera zbog ljubavi prema ženi židovskog porijekla. Njegova priča, isprepletena ljubavlju, tragedijom i hrabrošću, i danas izaziva divljenje.

Od člana Nacističke stranke do disidenta

August Landmesser rođen je 24. maja 1910. godine u mjestu Moorrege u Njemačkoj. Kao mladić koji je živio u doba duboke ekonomske krize, vjerovao je da bi mu članstvo u Nacističkoj stranci (NSDAP) moglo pomoći da pronađe posao i obezbijedi bolju budućnost. Pridružio se partiji 1931. godine – ni ne sluteći da će upravo taj korak jednog dana odrediti njegovu tragičnu sudbinu.

Sve se promijenilo kada je 1935. godine upoznao Irmu Eckler, mladu ženu židovskog porijekla. Uprkos tada već snažno prisutnom antisemitizmu, njih dvoje su se zaljubili i zaručili. Kada je Nacistička stranka saznala za njihovu vezu, Landmesser je odmah izbačen iz partije.

Par je želio ozvaničiti brak i prijavio se za vjenčanje u Hamburgu, ali je sudbina bila surova: Nürnberški zakoni, koji su stupili na snagu samo mjesec dana kasnije, zabranili su brakove između “arijevaca” i osoba židovskog porijekla. Njihova prva kći, Ingrid, rođena je 29. oktobra 1935. godine, u vrijeme kada je država već počela progoniti takve odnose.

Zabranjena ljubav i borba s režimom

Godine 1937. Landmesser i Eckler pokušali su pobjeći u Dansku kako bi izbjegli represiju, ali su uhvaćeni na granici i optuženi za “sramoćenja arijevske rase”, jedno od najtežih krivičnih djela prema nacističkom zakonodavstvu. Na suđenju je Landmesser tvrdio da nije znao da Irma ima židovsko porijeklo, što mu je donijelo privremeno oslobađanje zbog “nedostatka dokaza”. Ipak, upozoren je da će svako ponavljanje “prekršaja” značiti višegodišnji zatvor.

Zanemarujući prijetnje, August i Irma nastavili su svoju vezu. Samo godinu dana kasnije, 15. jula 1938., ponovo je uhapšen i osuđen na dvije i po godine zatvora u radnom logoru Börgermoor.

Irmu je u međuvremenu uhapsio Gestapo i smjestio u zatvor Fuhlsbüttel, gdje je rodila njihovu drugu kćer, Irene. Nakon toga, Irma je prebačena u više koncentracionih logora: Oranienburg, Lichtenburg i na kraju Ravensbrück, logor namijenjen ženama. Posljednje pismo od Irme Eckler stiglo je u januaru 1942. godine. Vjeruje se da je ubrzo potom prebačena u centar za eutanaziju Bernburg, gdje je, zajedno s više od 14.000 ljudi, ubijena. Zvanično je proglašena mrtvom 1949. godine, s datumom smrti 28. aprila 1942.

Tragičan kraj u Hrvatskoj

Nakon što je odslužio kaznu, Landmesser je 19. januara 1941. godine  pušten na slobodu, nakon čega se zaposlio kao poslovođa u transportnoj firmi Püst, koja je sarađivala s tvornicom aviona Heinkel-Werke. Međutim, kako je rat odmicao, njemačka vojska je sve češće mobilizirala zatvorenike i politički “nepouzdane” građane u kaznene jedinice.

U februaru 1944. godine, August Landmesser je mobiliziran u 999. pješački bataljon, vojnu jedinicu sastavljenu od “nepodobnih” vojnika. Poginuo je na današnji dan, 17. oktobra 1944. godine u borbama kod Stona u Hrvatskoj, gdje je i službeno proglašen mrtvim. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Sudbina kćeri i kasnije priznanje

Nakon hapšenja roditljea, njihove su kćeri odvojene. Ingrid je ostala živjeti s bakom, dok je Irene 1941. odvedena u udomiteljsku porodicu. Nakon bakine smrti 1953. godine, i Ingrid je završila u udomiteljstvu. Godine 1951., grad Hamburg je retroaktivno priznao brak Augusta Landmessera i Irme Eckler. Ingrid je tada preuzela očevo prezime, dok je Irene zadržala majčino.

Ko je zapravo muškarac s poznate fotografije?

Iako se već decenijama vjeruje da je muškarac koji odbija salutirati na poznatoj fotografiji iz 1936. godine upravo August Landmesser, identitet osobe nikada nije službeno potvrđen. Jedna druga porodica tvrdi da je riječ o Gustavu Wegertu (1890–1959.), metalcu koji je radio u istom brodogradilištu Blohm + Voss i koji je, prema njihovim riječima, iz vjerskih razloga dosljedno odbijao izvoditi nacistički pozdrav.

Njegovi potomci su navodno priložili dokumente o zaposlenju i porodične fotografije koje, prema njihovim riječima, potvrđuju sličnost s muškarcem na slici. Bez obzira na to ko je zaista bio čovjek sa spuštenom rukom, simbolika te fotografije ostaje snažna. Ona i danas podsjeća na moralnu hrabrost pojedinca u vremenu kada je većina šutjela – i na cijenu koju su mnogi platili zbog ljubavi, savjesti i prkosa totalitarnom režimu.

federalna.ba