Cijene seminarskih radova i nisu visoke - što nam to govori o društvu?
Sve se češće na internetu nude usluge pisanja maturskih, seminarskih, diplomskih, pa čak i doktorskih radova. Nudi se sastavljanje lektira, prodaju herbari. Koliko košta znanje, čini se - ne mnogo - jer cijene za pisanje, primjerice, seminarskog rada i nisu visoke. Drugo je pitanje koliko košta stvarno znanje i što nam to govori o društvu u kojem živimo.
Izrađujemo jedinstvene maturske, seminarske i diplomske radove prilagođene vašem fakultetu ili školi - samo je jedan od oglasa na koje smo naišli na internetskim bespućima. Zainteresiranih ima, a posao se završava, ipak, mimo očiju javnosti. Tko su oni koji prodaju tu, nazovimo je tako, robu - teško je doznati. Najčešće su to obrazovane, ali nezaposlene osobe koje na taj način pokušavaju doći do novca.
„On je samo iskoristio tu društvenu situaciju koja je izmakla kontroli“, kaže prof. dr. Asim Peco, sociolog.
Nije samo visoko obrazovanje meta. I učenicima osnovnih škola se nudi pomoć pri pisanju ili pisanje zadaće, ali i za 25 maraka prodaje, primjerice, gotov herbar. Za takve pojave čuli su i u Udruženju „Naša djeca 2014“. Prijave nisu imali, ali postavljaju pitanje kakvu djecu odgajamo.
„Takvo dijete ne stječe radne navike koje bi trebalo i to se proteže kroz daljnje školovanje. Nažalost, kada postanu samostalni ljudi i počnu se profesionalno izgrađivati, sve je to postavljeno na lošim osnovama“, upozorava Mirjana Laganin, predsjednica Udruženja Naša djeca 2014. Mostar.
O kupovini seminarskih, pa i diplomskih radova čuli su i na Sveučilištu u Mostaru i na Univerzitetu Džemal Bijedić. Prijava nisu imali, barem ne službenih. Sve ostaje na onom rekla-kazala. No, složni su da nije niti moralno, niti etično. Na koncu je i protuzakonito.
„Živimo u vremenu gdje je sve dostupno i svakodnevno se susrećemo sa oglasima koji su strašno dobro marketinški upakovani. Onda svi sebe dovodimo u situaciju - isplati li se, ustvari, sami izvršiti neki zadatak ili jednostavno na kraju krajeva platiti nekom da to uradi“, navodi Kenan Begović, generalni sekretar Unije studenata Univerzitet Džemal Bijedić.
On bira teži put i smatra da je diploma samo kruna onoga što je naučio na fakultetu. Ono što je razvijenim demokracijama strano - nama je, nažalost, dio folklora.
„Ne treba da čudi ako neko kupi seminarski rad iz razloga što ne želi ili nema vremena da napiše taj seminarski rad. To je zanemarivo, značajno veliki broj građana BiH kupuje univerzitetske diplome po privatnim univerzitetima i onda zauzmu pozicije na vrlo bitnim i odgovornim mjestima“, dodaje Peco.
Na Univerzitetu Džemal Bijedić imaju softver za prepoznavanje plagijata. Još jedna strana priče je i kršenje autorskih prava. Zakon od zaštiti autorskih prava donesen je 2010. godine, ali je, čini se, samo mrtvo slovo na papiru.
federalna.ba