Čaluk: Pomjeranje granica počinje hrabrošću da izađemo iz okvira

Nerma Čaluk - od Kaknja do San Francisca. Od tenisa do nauke. Od inovacija u realnom građevinarstvu do projekata za izgradnju van planete zemlje. Njena priča simbolizira jednu novu generaciju bosanskohercegovačkih naučnica, koje, slijedeći snove, mijenjaju svijet.

Integracija znanja počinje hrabrošću da izađemo iz okvira

Kao građevinska inžinjerka konstrukcija u prestižnoj globalnoj kompaniji u San Franciscu kombinirate vrhunsko inžinjersko znanje  s vizionarskim istraživanjima u oblasti lunarnog građevinarstva. Šta podrazumijeva jedan, nazovimo ga tako, okvir za izgradnju habitabilnih objekata na Mjesecu? Građevina na Mjesecu - da li je to Vaše istraživanje granica?

„Izgradnja na Mjesecu još uvijek je proces, koji mi aktivno definiramo i imamo brojne naučnike i inžinjere širom svijeta, koji rade na tome da postave temelje za budućnu lunarnu infrastrukturu. Ja sam imala priliku da postanem dio tog relativno malog kruga stručnjaka u Sjedinjenim  Američkom Državama i sada pokušavamo da komuniciramo s Evropom. Također, unutar Skidmore-Owens&Merrill (SOM), u kompaniji u kojoj radim, formirali smo interni tim pod nazivom Lunar Material Structure. I taj naš tim radi na tome da dugogodišnje iskustvo kompanije koje imamo o strukturi građevinarstva, prenesemo u svemirski sektor. Tradicionalno,  svemirske agencije su fokusirane na neke letjelice,  sisteme koji funkcioniraju u mikrogravitaciji, dok je projektovanje objekata na površini drugog nebeskog tijela potpuno drugačiji izazov. I tu nastupa naše znanje o ponašanju konstrukcija, materijala i također sistema prema tim unikatnim  opterećenjem.“

Da, upravo sam Vas htjela pitati, koliko je lansiranje materijala u svemir izazovno? Vaš naučni rad obuhvata analizu  mjesečeve seizmičke aktivnosti i razvoju novih materijala, koji su namijenjeni, naravno, ekstremnim vanzemaljskim uvjetima.

„Na Mjesecu neki naš obični zemaljski beton jednostavno ne bi dugo izdržao, jer imamo vakum i ekstremne temperature, koje nisu baš njegov omiljeni uslov rada. Zbog toga smo morali potpuno promijeniti način razmišljanja o materijalima i konstrukciji te se odmaknuti od rješenja na koje smo navikli ovdje, na Zemlji. Ključnu ulogu u tome ima suradnja. Radimo sa NASA-om i komercijalnim kompanijama, koji su specijalizirani za istraživanje materijala i tu neku hemiju, kako bismo razvili materijale koji mogu dugoročno izdržati lunarne uslove i pritom imati adekvatne  mehaničke karakteristike. Na nama građevincima je da tu infrastrukturu projektiramo u skladu s novim materijalima.“

S obzirom na činjenicu da je Mjesec domaćin zaista jakoj lunarnoj prašini koja može oštetiti materijale za izgradnju habitabilnih objekata, potrebni su sasvim sigurno odlično znanje i praksa o gradnji na Zemlji. Da li je moguće da tu rastresitu površinsku materiju Mjeseca pretvorite u neke čvrste cigle za gradnju?

„Ta lunarna prašina je veoma unikatna i jedan je specifičan izazov. Prašina je veoma drugačija nego ovdje, ali ona sama po sebi nije direktno povezana  s klasičnim principima zemaljske gradnje. Naša iskustva u projektiranju kompleksne infrastrukture na Zemlji predstavlja tu izuzetno važnu osnovu  i razumijevanje kako ponašanje konstrukcija pod opterećenjem, drugotrajnost materijala, sigurnost tih faktora, daje nam metodološki okvir od kojeg krećemo. Drugim riječima, princip inžinjerskog razmišljanja,  razvijen kroz zemaljsku praksu koju imamo već godinama, temelji su na kojima počinjemo tu gradnju, bez obzira na to da li je riječ o Zemlji ili Mjesecu.„

A za koga su ti habitati,  za astronaute ili je u pitanju komercijalna infrastruktura?

„To sada svi pitaju. Habitati mogu biti namijenjeni astronautima, ali također i komercijalnim korisnicima. Može biti dualna upotreba, zavisno od faze razvoja i potreba svemirskog sektora. Kao što sam ranije spomenula, mi ne posmatramo samo kuće već cijeli spektar infrastrukturnih elemenata. Slično kao na Zemlji, od nekih manjih sistema i komponenta do nekih kompleksnih objekata različite namjene. Mi radimo stepeništa, nadstrešnice, muzeje, stambene zgrade i najviše nebodere. I te iste principe primjenjujemo na Mjesecu. Počinjemo s manjim funkcionalnim strukturama i postepeno ih razvijamo u skladu s potrebama.„

Ako uzmem u obzir sve ove različite faktore, važne, prije svega, za lunarno graditeljstvo,  koliko bi onda koštala izgradnja jedne takve kuće na Mjesecu?

„Kada je riječ o nekoj cijeni, to je tema o kojoj još uvijek intenzivno raspravljamo. Još uvijek se ne zna, zavisi od materijala, koliko će dugo ta struktura da bude tamo i zašto će da se koristi. Troškovi su trenutno izuzetno visoki. Prvenstveno zbog transporta, tehnologije, također i  istraživačkog dijela. Kao i kod svake velike značajne građevine, u središtu razmišljanja uvijek je čovjek. Njegova sigurnost, iskustvo boravka i želja  da istražujemo i pomjeramo granice. Upravo ta ljudska dimenzija daje smisao  i vrijednost ovim projektima bez obzira na kompleksnost i cijenu.“

Šta za Vas znači saradnja sa NASA-om i možete li mi reći kako je počela, odnosno kada ste se udaljili od ovog baznog građevinarstva kao osnovne vještine?

„Suradnja sa NASA-om za mene predstavlja veliko profesionalno priznanje, ali također i puno odgovornosti. Radim s velikim timom ovdje, što je veoma interesantno. I ta prilika da znanje građevinca primijenim u potpunosti u nekom novom kontekstu i doprinesem razvoju budućnosti i fenomenalne konstrukcije. Imam tu strast i baš mi je zadovoljstvo, ali i važno naglasiti da se nisam udaljila od nekog baznog građevinarstva.   Naprotiv, njime se i dalje svakodnevno bavim, od lokalnih projekata u San Franciscu do projekata širom Kalifornije, Texasa, Bliskog Istoka i u cijelom svijetu.“

Da li ste se barem jednom pitali, da li sam ja ta koja doprinosi, među ostalim, uspostavljanju stalne ljudske prisutnosti na Mjesecu?

„Da, pitam se to svaki dan. Kada imamo interni  sastanak tima, uvijek je nekako interesantno pričati o tome, jer pričamo kao da je najnormalnija  stvar na svijetu. Uopće ne razmišljamo o kompleksnosti i kako je sve to teško da se izgradi, ali imamo cilj  i vidimo putanju.“

Koliko je za Vas u naučnom, ali i u praktičnom smislu, izazovno raditi na, prije svega, izuzetno kompleksnim infrastrukturnim projektima, koji spajaju održivost, inovacije i napredne tehnologije, a takvih projekata iza Vas je zaista mnogo?

„To pitanje često dobijam, kako je teško graditi kompleksne infrastrukture. Teško je dati jednostavan odgovor, jer nekad ne razumijem uopće da je to toliko kompleksno, jer imamo problem ispred sebe i znamo da ga trebamo riješiti.  Znači, kada radimo timski, imamo jasnu komunikaciju. I ono što je posebno važno je duboko razumijevati te osnovne principe građevinarstva. Ti temelji učili  su se veoma rano, u prvim godinama studija, i često se tada nisu  dožavljavali kao ključni. A oni postaju oslonac za kasnije kompleksne projekte. Imamo tu inovaciju, imamo novu tehnologiju, koja je izuzetno vrijedna, ali bez čvrstog razumijevanja tih osnovnih zakona kao statike, mehanike, materijala, sve dugoročno znanje i tehnologije ne znače baš puno.“

A koliko je važno i kako integrirati postojeće znanje da biste pomjerali granice? „Integracija postojećeg znanja i pomjeranje granica počinju, ja bih htjela reći, s hrabrošću da izađemo iz okvira, da izađemo iz kalupa na koji smo navikli i da se ne bojimo testirati granice. Važno je slijediti strast,  kontinuirano učiti  i biti radoznao. Važno je razgovarati s ljudima iz drugih industrija,  razumijevanje drugih mišljenja i načina razmišljanja, pristup problemima koji često otvaraju nove perspektive na koje nismo navikli. Mi imamo nove znanje, ali ga rijetko možemo efikasno primijeniti sami. Ključno je imati tim kojem vjerujemo.“