Bura reakcija: Švedski ‘kulturni kanon’ ignoriše Abbu i sve nakon 1975.
Švedska je predstavila dugo očekivani i kontroverzni kulturni kanon, koji uključuje 100 djela i pojmova koji su oblikovali švedsku kulturu i historiju. Među njima su Biblija Gustav Vasa iz 1541., Pippi Duga čarapa, Ikea, pravo na slobodno kretanje, očinski dopust, Sámi joikovi, Nobelova nagrada, te radovi Ingmara Bergmana i Augusta Strindberga.
Međutim, značajna izostavljanja izazvala su kritike – među njima Abba i bilo što nastalo nakon 1975. godine, perioda kada je Švedska postala multikulturalno društvo. Kritičari tvrde da kanon podsjeća na „nacionalistički obrazovni projekt“. Historija Lars Trägårdh, predsjednik odbora, odgovara da Švedska treba prihvatiti „demokratski nacionalizam“ i da kultura nakon Drugog svjetskog rata karakteriše modernizam, internacionalizam i multikulturalizam.
Šta sve uključuje kanon?
Kanon je podijeljen u 11 kategorija, uključujući poeziju, muziku, ekonomiju, religiju i izume. Među izabranim su:
-
Lilla Hyttnäs, kuća umjetnika Karin i Carla Larssona
-
Målningar till templet Hilme af Klint
-
Stockholmska gradska vijećnica
-
Dvije pjesme Evert Taubea
-
Vasaloppet, poznata skijaška utrka
-
Systema naturae Carla von Linnéa
-
Kakelungnen, popularna rerna 18. stoljeća
-
Lappkodicillen iz 1751. godine, koji priznaje pravo Sámi naroda na slobodno kretanje između Švedske i Norveške
U kategoriji religije dominiraju kršćanski unosi, s izuzetkom jedne od prvih švedskih sinagoga. Ipak, uključeni su Bergmanov film Nattvardsgästerna (Winter Light) i odluka Švedske crkve iz 1958. godine da žene mogu postati svećenice. Kritičari ističu da su islamski spomenici, poput prve džamije u Göteborgu iz 1976. godine, izostavljeni.
Kontroverze i javnost
Projekt je dio koalicijskog sporazuma vlade umjerenih, koja zavisi od podrške krajnje desničarskih Švedskih demokrata. Kritike su dolazile od Švedske akademije, Udruženja pisaca i predstavnika nacionalnih manjina, uključujući Sámi narod. Javnost je pozvana da kreira “narodni kanon”, što je rezultiralo s oko 10.000 prijava, uključujući reperku Silvanu Imam i kebab pizzu – ništa od toga nije ušlo u službeni kanon.
Trägårdh je izjavio da kanon treba biti „pokretan objekt“ koji se redovno ažurira, a Marlen Eskander iz Instituta za promociju čitanja opisala ga je kao „vrlo isključiv“, naglašavajući da 50-godišnje vremensko ograničenje namjerno isključuje savremena iskustva.
Ministrica kulture Parisa Liljestrand odbacila je kritike, tvrdeći da projekat nije u službi Švedskih demokrata, već da je riječ o projektu inkluzije. Kritičari su, međutim, rezultat nazvali „smiješnim“, tvrdeći da bi umjetna inteligencija mogla sastaviti sličan popis.
federalna.ba/guardian.co.uk