Bosna i Hercegovina ponovo suočena sa iskrivljavanjem istorijskih činjenica - da li je na snazi sistematski revizionizam?

Prilog Mirande Fejzagić

Nedugo nakon skandala, u kojem su vlasti RS-a na obilježavanju godišnjice vojno-policijske akcije Oluja u Prijedoru objavile sliku prognanih Bošnjaka Žepe predstavivši je kao fotografiju navodnih srpskih žrtava, javnost je ponovo šokirana. Na popisu 106 navodno ubijene djece takozvanog srpskog Sarajeva našla su se imena najmanje petero djece opkoljenog Sarajeva, koja su žrtve Vojske Republike Srpske. Postavlja se pitanje da li je riječ o incidentnim omaškama ili je u toku realizacija projekta namjernog iskrivljavanja istorijskih činjenica.

Bosna i Hercegovina se već dugi niz godina suočava sa istrajnim pokušajima istorijskog revizionizma i negiranja genocida i zločina. Javnost i nije mnogo iznenadio nedavni incident, kada je pri govoru predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na obilježavanju godišnjice vojno-redarstvene akcije Oluja prikazana fotografija navodnih srpskih žrtava, za koje se pokazalo da su zapravo prognani Bošnjaci Žepe. Međutim, ozbiljnost ovom incidentu dao je podatak da je odgovornost za tu navodnu omašku preuzela Agencija Pozitiv iz Beograda. Premda je agencija samo izvođač radova, angažovana je od strane političkog rukovodstva susjedne države i entiteta RS. Podsljednji u nizu incidenata vjerovatno će rezultirati sudskim tužbama. Radio-televizija Republike Srpske objavila je da je, prema podacima Centra za istraživanje rata i ratnih zočina RS-a u opštinama takozvanog srpskog Sarajeva tokom rata stradalo 106 djece. Na spisku koji je sačinio ovaj centar, a koji se mogao vidjeti u tv programu, našla su se i imena petoro djece opkoljenog Sarajeva. Riječ je o Marku Lukiću, Mirjani Malešević, Igoru Maleševiću, Damiru Dodiku i Vitomiru Sokniću. Nakon prvog šoka, oglasio se Miroslav Lukić, brat Marka ubijenog u sarajevskom naselju Mejtaš, koji je najavio tužbu protiv vršioca dužnosti direktora Centra za istraživanje rata Viktora Nuždića:

„Grozan je osjećaj. Veliko razočarenje, u institucije Bosne i Hercegovine koje su dozvolile tako nešto, ali i veliki bijes. Bijes, kao porodica žrtve, mogu reći kao žrtva rata. Ne mislim da se ovo desilo slučajno. Mislim da je ovo dio propagande, koja se vrši iz Srbije već decenijama.“

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica smatra da se radi o svjesnom izjednačavanju žrtve i zločinaca, s ciljem mijenjanja istorijske istine:

„Sve ovo što rade i pokušavaju permanentno, da istoriju mijenjaju, da istinu mijenjaju, da nemaju tako dobrog saradnika u Tužilaštvu BiH, ne bi se to događalo, jer kao što znamo, Tužilaštvo BiH da je radilo u proteklom periodu svoj posao, da radi svoj posao, sigurno se ovakve stvari ne bi dešavale.“

O sve prisutnijim pokušajima revizionizma u Srbiji i Republici Srpskoj oglasio se i pakračko-slavonski episkop, stručnjak Srpske pravoslavne crkve za Holokaust, vladika Jovan Ćulibrk. On je na tribini Srpskog privrednog društva Privrednik u Zagrebu govorio o uvećavanju broja srpskih žrtava, kazavši kako je to državni projekat. Revizionizam je sveprisutan u naučnom i medijskom prostoru Srbije i bh. entiteta Republika Srpska, kazao je Ćulibrk:

„Mi imamo sada slučaj revizionizma u Srbiji i u Republici Srpskoj, koji je masivan s naše strane. To je podrška lažnoj priči sa profesorom Gideonom Grajfom koji se pojavio u Srbiji. Svi znamo ko je, profesionalni istoričari znaju ko je. Svi znaju da je cirkus, jer Grajf već govori da je milion i 400 hiljada žrtava Jasenovca. Znači, ne više ni 700 hiljada već milion i 400 hiljada i nauka, struka šuti. Postavlja se ozbiljno pitanje etike u struci istoričara. Imamo državni projekat revizije, nemojmo se zavaravati.“

Podsjetimo, profesor Gideon Grajf koga Spominje Vladika Ćulibrk jedan je od autora skandaloznog izveštaja Republike Srpske o genocidu u Srebrenici. Dobar je trenutak i da se prisjetimo 2015. godine, kada je Viši sud u Beogradu donio odluku o rehabilitaciji ratnog zločinca Draže Mihailovića. Revizija istine i relativizacija istorije postaju kvazi-naučna disciplina i biće neophodan energičan odgovor šire zajednice istoričara, kako ne bi hiljadu puta ponovljena laž postala istina.