Beč je "poludio" za Betovenovim remek-djelom na 200. godišnjicu praizvedbe
Beč je domaćin niza izvedbi Devete simfonije Ludwiga van Beethovena u povodu obilježavanja 200 godina od njene praizvedbe 7. maja.
Simfonija, koja se naširoko smatra jednim od velikih remek-djela zapadne klasične muzike i koja kulminira u Odi radosti, prvi je put izvedena 1824. u Beču, gdje je njemački kompozitor živio i radio veći dio svog života.
Sada grad slavi njegovo djelo nizom izvedbi simfonije, posebno Bečki filharmoničari, pod dirigentskom palicom slavnog Talijana Riccarda Mutija. "Za nas je cijeli svijet što možemo pjevati ovu prekrasnu poruku ljubavi", rekla je za BBC Heidrun Irene Mittermair, altistica u Bečkom horu Singverein. "Uzdignut si na kraju, kad pjevaš."
Heidrun, kao i ostali pjevači u horu Singverein, nije profesionalna muzičarka - ona je učiteljica. Ali njen hor pjeva u čuvenoj bečkoj koncertnoj dvorani Musikverein, s Bečkom filharmonijom, jednim od najboljih svjetskih orkestara.
Proteklih nekoliko dana hor je pjevao dirljivu Odu radosti, horsko finale Beethovenove Devete simfonije. Temeljen na pjesmi Friedricha von Schillera, zagovara viziju univerzalnog bratstva.
Beethovenova Deveta bila je "revolucionarna", rekao je Otto Biba
Muzikolog Otto Biba rekao je da je simfonija revolucionarna, dijelom i zato što je kulminirala pjevanjem.
“Bila je to simfonija, ali s nečim novim u četvrtom stavku. Na pozornici je bio hor i solisti su počeli pjevati", rekao je. "Bilo je toliko novih detalja. Bilo je vrlo teško za muzičare i vrlo eksperimentalno.”
“Beethoven je otvorio vrata budućnosti. To je djelo koje je Beethoven ostavio sljedećoj generaciji,” rekao je gospodin Biba.
Elke Manner-Prochart, mezzosopranistica koja također pjeva u horu, rekla je da je to bilo izazovno izvesti.
"Imamo tri stavka da budemo poput publike, ali ne toliko opušteni kao publika", kaže ona.
"Na početku četvrtog stavka srce počinje kucati i moramo se koncentrirati. A onda je to izazov, jer moramo, u vrlo kratkom vremenu... dati im sve emocije. Nije tako lako."
Simfonija je prvi put izvedena u dvorskom Kärntnertortheateru, u Beču 1824. godine. Sam Beethoven bio je jedan od dirigenata, uprkos sve većem gubitku sluha.
Bečki filharmonijski orkestar i dirigent Riccardo Muti u koncertnoj dvorani Musikvereina
U orkestru su bili muzičari koji će kasnije postati osnivači Bečke filharmonije.
Daniel Froschauer, prvi violinist i predsjednik Upravnog odbora Bečke filharmonije, kaže da je ovo djelo dio historije orkestra.
"To je dio našeg DNK-a, jedinstveno djelo", rekao je za BBC.
"To je vapaj za mirom. To je vapaj za ujedinjenjem, to je vapaj za bratstvom, a očito je i evropska himna", rekao je.
"To izvlači nešto iz tebe da ga sviraš. Beethoven te izaziva, nema sumnje. Na početku, na primjer, ne znaš jesi li u d-molu ili D-duru, to nije naglašeno. Odmah te vodi u drugi kosmos."
Heidrun Irene Mittermair kaže da za nju veličina simfonije leži u načinu na koji se kreće "iz tame prema svjetlu".
"Kada čujete violine ili kontrabase prema kraju, kada hor počinje, kada solisti pjevaju, sve je kao eksplozija radosti, eksplozija svjetla i sreće, tako da više nema ni trunke te tame", rekla je.
"Mislim da je Beethoven imao puno tame u svom životu. I mislim da je s ovom Devetom simfonijom to prevladao.”
federalna.ba/BBC