Top filmovi za praznike prema izboru BBC novinara

Želite li promjenu u odnosu na klasične filmove tokom božićnih i novogodišnjih praznika? BBC novinari biraju neobične i snažne filmske priče koje vas uvode u praznično raspoloženje.

(Izvor: Alamy)

Eyes Wide Shut/Oči širom zatvorene (1999) 

Posljednji film Stanleya Kubricka govori o mnogo čemu. Radi se o bizarnom i devijantnom svijetu elita. Radi se o muškarcima koji ne mogu podnijeti žensku seksualnost. I radi se o praznicima. Božić možda nije prva stvar na pameti kada pomislite na Eyes Wide Shut, ali stalni sjaj trepćućih svjetala nije samo dekoracija. Svi smo pod pritiskom da se osjećamo sretnima u posljednjim sedmicama decembra, ali ponekad manje veseo Božić donosi samo gorak okus razočaranja. Možete naučiti to prihvatiti – ili, poput protagoniste kojeg tumači Tom Cruise, možete pokušati natjerati svijet da se pokorava vašim fantazijama i gledati kako stvari izmiču kontroli. (Thomas Germain)

(Izvor: Alamy)

Father Christmas/Djed Mraz (1991)

Većina nas je upoznata sa Snježnim čovjekom, crtanim filmom zasnovanim na slikovnici Raymonda Briggsa: premijerno je prikazan na britanskom Channel 4 1982. godine, a njegov muzički vrhunac, Walking in the Air, od tada se ne prestaje pjevati. Ali manje ljudi je vidjelo drugu Briggsovu adaptaciju, Djeda Mraza, koja je snimljena devet godina kasnije. To je mnogo zabavniji i neposredniji kratki film, u kojem se zamišlja da je Djed Mraz (glas mu je dao Mel Smith) zlovoljan samotnjak koji živi u engleskom gradu, kuka zbog „proklete vremenske prognoze“ i voli koju čašicu jakog pića. Ipak, ko bi mu to mogao zamjeriti, s obzirom na to da nema patuljke koji bi mu pomagali niti gospođu Claus koja bi mu pravila društvo? Na svoj nestašan način, ova besprijekorna polusatna priča jednako je čarobna kao i Snježni čovjek, a njen marljivi junak u srcu je iskreno brižan. Gledanje ovog filma s djecom svake Badnje večeri, bez izuzetka, jednostavno je fantastično. (Nicholas Barber)

(Izvor: Cannes Film Festival)

Pillion/Suvozač (2025)

Pillion Harryja Lightona prikazuje romantično buđenje sramežljivog Colina (Harry Melling), saobraćajnog redara kojem ljubav baš i ne ide od ruke – ali malo koja topla praznična romansa počinje slučajnim seksualnim susretom u mračnoj sporednoj ulici južnog Londona na Božić. Nakon slučajnog susreta s impresivnim bajkerom u kožnoj opremi, Rayem (Alexander Skarsgård), Colinov život kreće drugim putem, a Ray ne gubi vrijeme otključavajući do tada neistražene aspekte Colinove seksualnosti.

Tretirajući teme tuge i pripadnosti, Pillion uključuje kinky rekvizite poput harnessa, hrvanja i zvuka motora, a pritom nikada ne gubi iz vida svoju emotivnu srž: dva čovjeka koja zajedno otkrivaju nekonvencionalan romantični put. Pillion će sigurno postati alternativna božićna klasika – ali možda nije film za cijelu porodicu. (Martha Henriques)

(Izvor:Twentieth Century Fox/ Alamy)

Die Hard 2 /Umri muški 2 (1990)

O originalnom filmu Umri muški raspravlja se je li riječ o božićnom filmu, ali ono što se često previdi jeste da je njegov nastavak nesumnjivo božićna priča. Dok se Bruce Willisov prvi nastup s likom umornog policajca Johna McClanea odvija na jednom od najrizičnijih prazničnih okupljanja – božićnoj zabavi u kancelariji – nastavak se dešava na jednom od rijetkih mjesta koje je još stresnije – užurbanom aerodromu na Badnju večer. Datum znamo jer ga Willis spominje u prvoj minuti dijaloga, a riječ „Božić“ pojavljuje se još devet puta tokom filma.

Uz trepćuća svjetla, ukrase, božićnu muziku i mitraljeze umotane u ukrasni papir, ovoga puta ima i snijega. I jurnjave na snježnim skuterima. Šta bi moglo biti više božićno od toga? Kada počne pjesma Let it Snow i krenu odjavne špice, spreman sam okačiti svoju čarapu za poklone. (Richard Gray)

(Izvor:Twentieth Century Fox/ Alamy)

Pride/Ponos (2014)

U filmu Pride ljubav je svuda oko nas – ali nije uvijek dobrodošla. Radnja filma smještena je u Veliku Britaniju 1980-ih, kada politike konzervativne vlade Margaret Thatcher trebaju ujediniti najnevjerovatnije političke saveznike: rudare u štrajku i aktiviste za prava gej osoba. Rudari o kojima je riječ mogu biti konzervativni u određenim stvarima, pa kada grupa šareno veselog gej društva (i veganskih lezbejki) iz Londona preuzme na sebe da postanu njihovi spasioci, nastaje haos.

Bazirano na nevjerovatnim stvarnim osobama, likovi prikupljaju novac, podižu duh i preoblikuju značenje riječi „solidarnost“ – na način koji mijenja historiju i tjera me da plačem dok traju odjavne špice. Tema „pripadanja“ je božićna tema ako je ikada bilo neke, posebno kada je radnja smještena u snijegom pokrivene dijelove Velsa. A Imelda Staunton želi Andrewu Scottu „Sretan Božić“ na velškom, tako da je Pride zvanično praznični film. (India Bourke)

 (Izvor: Paramount/Alamy)

Wonder Boys/Čudesni momci (2000)

Radnja filma Wonder Boys smještena je u snijegom prekriveni Pittsburgh, Pennsylvania, i odvija se tokom haotičnog zimskog vikenda. U središtu priče je Grady Tripp (Michael Douglas), zapušteni profesor engleske književnosti koji veći dio filma provodi u ružičastom ogrtaču, očigledno omamljen ljubavnom aferom s marihuanom dok se bori da dovede svoj privatni život u red. Oženjen je, ali zaljubljen u rektorku univerziteta (Frances McDormand), koja je, usput, supruga šefa katedre za engleski jezik.

U međuvremenu, rukopis njegovog najnovijeg romana neprestano raste – do stranice 2611 shvatamo da njegov problem nije blokada pisca, nego nemogućnost da prestane pisati. Prepun neobičnih obrta – mrtav pas, ukradena jakna i divlja vožnja autom s Gradyjevim iskrenim urednikom (Robert Downey Jr) i njegovim najčudnijim studentom (Tobey Maguire) – Wonder Boys prihvata promjene, nove početke i pravu ljubav, čineći ovaj film nekonvencionalnom božićnom klasikom kojem ćete se željeti vraćati svake godine. (Natalia Guerrero)

(Izvor: Alamy)

Merry Christmas, Mr. Lawrence/Sretan Božić, Mr. Lawrence  (1983) 

Iako je radnja smještena u zatvorski logor, Sretan Božić, gospodine Lawrence je praznično remek-djelo. Režirao ga je autor novog vala Nagisa Ōshima, a muziku je komponovao Ryuichi Sakamoto (koji također glumi u filmu). U filmu David Bowie tumači Majora Jacka Celliersa, a Tom Conti naslovnog prevodioca, Johna Lawrencea.

Dolaskom u logor 1942. godine, Bowiev plavokosi buntovnik brzo postaje simbol nade, kradući cvijeće za sahranu, hranu za zatvorenike i radio kako bi mogli slušati muziku. Kada vidi zatvorenika kojem prijeti smaknuće od strane Sakamotovog Kapetana Yonoija, Bowie prilazi i poljubi egzekutora u obje obraze (ne treba ni reći da za Davida to ne završi dobro).

Ali upravo Contijev prevodilac s očima punim tuge čini srce filma, figura Djeda Mraza koja daruje poklone nježnih riječi i malih djela dobrote u ratom razorenom nehumanom okruženju. (Robert Freeman)

(Izvor: Alamy)

A Grand Day Out/Veliki dan van kuće (1998)

Mnogo prije dugometražnih filmova o Wallaceu i Gromitu iz posljednjih decenija, moja porodica je svake godine za Božić pratila reprize originalnih claymation klasika Aardmana iz 1980-ih i 90-ih na BBC-u. Danas, osjećaj udobnosti, čaja i tosta na sofi koji ti filmovi pružaju, i dalje savršeno dočarava prazničnu sezonu za mene.

Moj omiljeni film je Veliki dan van kuće, koji, iako traje manje od 25 minuta, na neki način uspijeva uklopiti hrpu živahnog pripovijedanja. Uostalom, zašto ne biste izgradili raketu da odletite na Mjesec po sir ako vam slučajno ponestane kod kuće? I sigurno se malo koji trenutak u historiji filma (ili barem u historiji božićnih filmova) može mjeriti s Wallaceovom dramatičnim spoznajom u posljednjoj minuti tokom odbrojavanja za poletanje: „Nema krekera! Zaboravili smo krekere!“ (Jocelyn Timperley)

(Izvor: Focus Features)

The Holdovers/Preostali (2023)

 „Ne možeš ni sanjati cijeli san, zar ne?“ je rečenica iz dijaloga koja najbolje oslikava tihu dirljivost nedavnog prazničnog klasika Alexandera Paynea. U snijegom prekrivenoj internatskoj školi za dječake u ranoj 1970-ima u New Englandu, mrzovoljni profesor klasičnih jezika Paul Hunham (Paul Giamatti) ostaje tokom zimskih praznika kako bi nadzirao jednog frustriranog učenika kojeg su roditelji napustili, Angusa Tulleyja (Dominic Sessa), uz društvo novopečene udovice i glavne kuvarice Mary (Da'Vine Joy Randolph).

Kako nesvakidašnji trio stiče dublje međusobno razumijevanje, počinju nalaziti trenutke radosti u društvu jedan drugog – posebno nakon putovanja u Boston, koje dovodi do razvedravanja oblaka samosumnje. Sa iskrama oštroumnog duha i nade, te savršenim soundtrackom koji uključuje izvođače poput Labi Siffrea i Shocking Blue, The Holdovers je jednako utješan božićni film koliko i dirljiva priča o odrastanju. (Molly Gorman)

(Izvor: Daniel Martinez/ El Deseo)

Live Flesh /Živo meso (1997)

Živo meso Pedra Almodóvara otvara se i zatvara sa dvije neočekivane scene rođenja Isusa, između kojih prolazi 25 godina i mnogo droge, seksa i nasilja. Film počinje krupnim planom zvijezde Betlehema s madridskih božićnih svjetala. Zatim čujemo vriske mlade seksualne radnice (Penélope Cruz), koja rađa dijete u javnom autobusu uz pomoć svoje madame (Pilar Bardem). Scena, genijalna mješavina drame i komedije, nagovještava ono što će uslijediti u filmu – i dalje.

Godinama kasnije, Cruz je tu scenu nazvala „probe za život“, jer će Bardem (majka Javiera Bardema) postati baka Cruzinoj djeci. Živo meso je također označilo Almodóvarov prelazak od pretjerano teatralnih melodrama ka zrelijem, mračnijem i često gorkijem filmu. To je film o ljubavi, smrti, rođenju, čežnji i iskupljenju, smješten između dvije scene koje prikazuju Božiće njegovih odbačenih likova. I možda je to predigra za nadolazeći film španskog majstora: Gorki Božić. (Javier Hirschfeld)

(Izvor: Alamy)

Harry Potter and the Prisoner of Azkaban/Harry Potter I zatvorenik iz Azbakana (2004)

Ako želite gledati neki film o Harryju Potteru tokom prazničnog perioda, bilo koji od njih će vas vjerovatno ispuniti toplim, nostalgičnim osjećajima. Ali Harry Potter i zatvorenik iz Azkabana možda nadmašuje sve ostale zbog jedne posebno božićne scene u Hogsmeadeu koja uključuje snježnu bitku i, naravno, plašt nevidljivosti.

Ima li u filmu tema smrti i osvete? Možete se kladiti da ima. Ali tu su i veličanstvene trpezarije prepune pažljivo pripremljene hrane, kao i fantastične glumačke izvedbe izvođača poput Garyja Oldmana, Timothyja Spalla i Davida Thewlisa. U režiji Alfonsoa Cuaróna, treći nastavak franšize postaje mračniji kako tri glavna lika odrastaju. Ali, najbolje božićne priče uvijek sadrže mrvicu tame u svojim kotlovima. I kome treba Djed Mraz s irvasima kad imate uvodnu scenu „Vitezovog autobusa“, jednu od najupečatljivijih u Potterovom univerzumu? (Cal Byrne)

 (Izvor: Alamy)

Young Frankenstein/Mladi Frankenstein (1974)

Moja porodica je praznike obično provodila u Dolomitima, u malom stanu u prizemlju kuće pored šume. Nakon dana provedenog na padinama, skijali bismo kući kroz borovu šumu, preskačući uski potok. Naš dnevni boravak bio je pun – prijatelji i porodica sjedili su na sofi, oko stola i na tepihu.

Mladi Frankenstein je bio na televiziji: u Italiji bi svakog Božića emitovali Mel Brooksov horor-homagij. Film je nerazumljivo preimenovan u Frankenstein Jr, i sinhronizovan na italijanski. Besmislena prevođenja replika poput „Vukodlak? Tamo vuk!“ činila su ga još smješnijim. Druge šale nisu trebale riječi: pokretni grb, Igorovo oko, konji Frau Blücher. Jeli bismo panettone, mandarine, čokoladu i nugat. Ako nisam bio na oprezu, brat bi mi bacao svoje smrdljive skijaške čarape u lice. Kasnije bih mu se osvetio, iscijedivši koru mandarine u njegovo oko.

Vjerujem da je Mladi Frankenstein za mene praznični film jer je čista zabava i nestašluk – poput djetinjstva. (Anna Bressanin)

federalna.ba/BBC