Ahmet Hromadžić: Bezvremeni Čuvar “Patuljka iz Zaboravljene Zemlje”

“Negdje postoji zemlja. Ne pitajte gdje! U suncu imagli, u zagrljaju vjetrova. Kraj mora, ispod zv'jezda - naći je niko neće.

Zaboravljena Zemlja! Pretpostavljam da će vaše prvo pitanje biti: - A gdje se nalazi ta zemlja i kakva je? Ali ja vam neću moći odgovoriti sasvim tačno jer ne znam sve o njoj. Znam samo da se prostirala na sjeveru, uz more, da su je vjetrovi često obilazili, talasi umivali, da su se na vrhovima njenih planina odmarali oblaci, a na kamenim obalama bijeli galebovi. U noćima punog mjeseca pjevale su na pučini ribe kojesu izlazile iz nepoznatih dubina, iz carstva u koje ljudsko oko nije nikad zavirilo. Pjevale su do zore i onda odlazile, umorne i vesele, da sačekaju drugu mjesečevu noć. A dok su ribe odlazile, podizalisu se sa hridina probuđeni galebovi i polijetali na istok da pozdrave sunce. Dugo, dugo su nad morem odjekivali njihovi krici.

Znam još nešto: da su lađe oprezno zaobilazile obale Zaboravljene Zemlje. Zbog vjetrova, sigurno, koji su se naglo dizali, uzburkavali vodu i slali na morsko dno sve što im se našlo na putu. Zbog priča o brodovima koji se nisu vratili, o mornarima koji su zavedeni pjesmom riba otišli u morske dubine i ostali tamo. Možda je Zaboravljena Zemlja bila zaista neobična. Možda je bila samo nedovoljno poznata pa je sve što se o njoj govorilo ličilo na bajku. Možda će zato i moja priča o Sunčanu i Pahuljici ličiti na bajku, ali ja unaprijed obećavam da ću ispričati samo ono što sam čuo…”

Listajući "Moju Lektiru" pronalazimo zapis o Ahmetu Hromadžiću koji je objavio 1984. godine roman-bajku “Patuljak iz Zaboravljene Zemlje”, djelo koje je isprepleo irealnim i realnim motivima, svijet i motive Zaboravljene Zemlje s motivima svog svijeta, te motive svog djetinjstva s kasnijim razdobljima svog života, kada ponovno, nakon petnaest godina, odlazi u svoje selo. On svoje djelo započinje pričom o Sunčanu i Pahuljici, no nakon određenog dijela priče, pisac zaustavlja radnju te se prebacuje na priču o tome kako je, gdje i kada prvi puta ispričao priču o Sunčanu i Pahuljici. Tokom cijelog djela pisac objašnjava zašto je prekinuo priču te odgovara na neka imaginarna pitanja, za koja pretpostavlja da ih čitatelj postavlja tokom čitanja. Na kraju djela, posljednje poglavlje knjige naziva “Pitanje na koje nisam mogao da odgovorim”. Unutar tog poglavlja pisac objašnjava zašto je napisao knjigu. Posljednju rečenicu upućuje direktno čitateljima te ih moli za pomoć. Moli da mu jave ako saznaju nešto o Sunčanu…

Ahmet Hromadžić

11. 10. 1923 – 01. 01. 2003.

Radio Federacije BiH

“Radio – enciklopedija bosanskohercegovačkog stvaralaštva”

Pripremila Aida Hadžiabdić