9. novembar: Pad Berlinskog zida i podsjetnik na Kristalnu noć

Deveti novembar po mnogo čemu je historijski dan - ne samo za Evropu već i cijeli svijet. Ne tako davno, 1989. počela je razgradnja ne samo Berlinskog zida već i cijelog svjetskog koncepta geopolitike. I danas smo svjedoci tog procesa, čijih punih razmjera i dalekosežnosti tada su samo rijetki bili svjesni. Jednako tako, tek rijetki su bili svjesni čemu je uvod ono što se desilo također 9. novembra, ali 1938.

Kratki osvrt na dva sudbonosna datuma.

Berlinski zid bio je više od arhitektonske konstrukcije: bio je oličenje straha, podjela i političke kalkulacije hladnoratovskog svijeta. Njegova izgradnja simbolizirala je ne samo ideološku granicu između Istoka i Zapada već i paralizu jednog vremenskog perioda u kojoj su granice postale zidovi, a zidovi opravdanje za neslobodu.

“Deveti novembar nas uči upravo tome: da držimo sudbinu u vlastitim rukama kad strah pretvorimo u samopouzdanje, kad se dovoljno ljudi udruži – i da zajedno možemo promijeniti stvari nabolje”, istakao je predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier.

Padu Berlinskog zida prethodile su duboke političke i društvene promjene koje su potresale Istočni blok krajem osamdesetih godina. Reformama Mihaila Gorbačova — Perestrojkom i glasnošću — oslabila je sovjetska kontrola nad istočnoevropskim državam. Kulminiralo je to u noć 9. novembra 1989. i padom Berlinskog zida. Izgovaranje rečenice – odmah, bez odgađanja – izrečene na pres-konferenciji zvaničnika DDR-a, postale su katalizator historije. Zid je pao ne pod udarima tenkova, već pod pritiskom naroda. Godinu kasnije, Njemačka se ponovo ujedinila nakon podjele duge 41 godinu. Predsjednik

Njemačke Frank-Walter Steinmeier upozorio je na obilježavanju godišnjice pada Zida na rastuće pretnje demokratiji u zemlji, osvrćući se na uspon krajnje desnice i antisemitizma.

“Demokratija je pod pritiskom. Populisti i ekstremisti izruguju se demokratskim institucijama, truju javne rasprave i zarađuju na strahu. Scenarij antidemokrata, čini se, lako se ostvaruje. A što mi činimo?”, pitao je on.

Steinmeier je u govoru podsjetio da se „historija ne smije posmatrati van konteksta – jer dan slobode i dan sramote stoje jedan pored drugog. Deveti novembar u Njemačkoj se pamti s dvostrukim značenjem. Iza svjetla 1989. godine stoji tamna sjenka 1938. godine i Kristalna noć. Nacističke vlasti organizirale su nasilje protiv jevrejskog stanovništva. Staklo se lomilo po njemačkim ulicama, uništene su hiljade radnji i domova više od 1.400 sinagoga je gorjelo, a stotine Jevreja ubijene ili odvedene u logore.

Evropa je tada spavala, uživala u blagodetima dekadencije te nije vidjela da je to početak zla koje će u nekoliko godina progutati cijeli kontinent. U mnogim evropskim prijestonicama se vjerovalo da su to unutarnje stvari Njemačke, da nema razloga za uzbunu. A bilo je.

federalna.ba