11. juli 2022. Dan žalosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali ne i na nivou cijele države

Vlada FBiH na posljednjoj sjednici odlučila je da 11. juli 2022. godine, bude dan sjećanja na genocid u Srebrenici, te taj dan proglasila Danom žalosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Međutim, iako je Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine tražila da 11. juli bude Dan žalosti na nivou cijele države, zbog protivljenja ministara i predsjedavajućeg Vijeća ministara iz RS-a do toga nije došlo.

Podsjećamo srpski ministri u Vijeću ministara BiH, kao i predsjedavajući su glasali protiv odluke da se 11. juli proglasi Danom žalosti na teritoriji cijele BiH. Turković je ranije uputila instrukciju svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH da su dužna obilježiti 27. godišnjicu genocida u Srebrenici. Ali, ovu instrukciju ambasadori i konzuli iz reda srpskog naroda su odbili sprovesti. Ambasadorica BiH u Grčkoj Milica Ristović Krstić:

“Apsolutno od strane ministarke ne postoji razumjevanje da ovim DKP-ovima rukovode srpski kadrovi i da su to datumi koji su za nas potpuno neprihvatljivi i koje mi nikada nećemo obilježavati i to je prosto nešto što mi odbijamo“.

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Enes Osmančević smatra da je odbijanje ministara i predsjedavajućeg Vijeća ministara iz RS-a da se 11. juli proglasi danom žalosti na području cijele BiH direktna poruka politike koja seže u 90-te godine. Enes Osmančević:

“To je poruka politike koja je činila zločine 90-tih godina, koja za te zločine nije adekvatno osuđena i koja sada šalje poruku da oni ne samo da ne priznaju genocid i sve te zločine, već jednostavno da su spremni te iste zločine ponoviti“.

Ivica Đikić, hrvatski i bosanskohercegovački pisac i scenarist, autor dokumentarnog romana Beara, posvećenog genocidu počinjenom u Srebrenici smatra da je sjećanje na Srebrenicu, zbog pokušaja minimiziranja genocida pa i ovakvim odlukama, što se tiče Bosne i Hercegovine, ostalo uglavnom ograničeno na Bošnjake. Ivica Đikić:

“Moje mišljenje bez generaliziranja da se kod Hrvata srebrenički genocid doživljava onako kao nešto što ne pripada Hrvatima i što se njih ne tiče u nekom emocionalnom i nekom ozbiljnom smiIslu ,osim naravno ovih izjava i iz Hrvatske i od Hrvata u Bosni i Hercegovini na nekoj visokoj formalnoj političkoj ili već kojoj ne znam razini“.

Što se tiče srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, i tu pokušavam da ne generaliziram i da stvari gledam kroz prizmu ponašanja političkih, intelektualnih, medijskih elita i dominantnih struja među tim elitama kaže Đikić:

“Kod Srba se priča o genocidu u Srebrenici doživljava kao neka vrsta provokacije, kao neka vrsta antisrpske zavjere, neka vrsta rada protiv istine koja je u srpskom interesu. To ne vidim da se mijenja i da ide u nekom pozitivnijem pravcu, što je za mene velika šteta i velika šteta za srpski narod, za Srbe i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. I ta njihova koncentriranost na to da se poništi ili ospori taj pravni termin genocida koji se dogodio u Srebrenici poptpuno ide u pogrešnom smijeru“.

A upravo je uporno odbijanje suočavanja s istinom o Srebrenici i kako se nositi s tom istinom najveći problem. Zaključuje Ivica Đikić:

“Dok se ne shvati na svim stranama da je genocid u Srebrenici tema i događaj koji nadmašuje Bošnjake i nadmašuje tragediju samo jednog naroda dotle neće biti, čini mi se, ni nekog razumjevanja, ni nekog dobrog odnosa među narodima u ovoj našoj regiji“.