Kosovac je bio nosilac Partizanske spomenice 1941.-1945. i Ordena narodnog oslobođenja, za najveći doprinos u NOB-u.

Prvi je u cijeloj BiH okupio Srbe Sarajeva u Forumu Srba koji su osudili agresiju na Republiku BiH i zalagali se za prekid ratnih dejstava. 

Bio je član Saveznog izvršnog vijeća (SIV), predsjednik Vlade SR BiH i član Predsjedništva SR BiH. 
 

Vodstvo kompanijom "Energoinvest" naslijedio je od njenog osnivača Emerika Bluma i ostao na mjestu predsjednika Poslovodnog odbora ove firme do penzionisanja 1998. godine. 

Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalog i Plakete za doprinos u zaštiti ljudskih prava i ostvarenju nacionalne ravnopravnosti naroda i nacionalnih manjina u BiH koju dodjeljuje Srpsko građansko vijeće- Pokret za ravnopravnost u BiH (SGV-PR).  
        
Kosovac je rođen 10. januara 1924. u Sarajevu.

Dragutin Braco Kosovac bio je požrtvovan, hrabar, druželjubiv i vrlo vješt u svim poslovima kojim se bavio. Njegova smrt nas je duboko potresla, kazao je u izjavi za Fenu predsjednik SUBNOR-a Jure Galić.

Galić se s Bracom Kosovcem družio u, za Bosnu i Hercegovinu, najtežim vremenima. Onda kada su kao partizani branili ovu zemlju od fašista, a i u toku agresije na BiH.

"Braco i ja smo u toku prošlog rata potpisali i poslali nekoliko zajedničkih apela međunarodnoj zajednici za jedinstveno i slobodno Sarajevo. S njim sam dijelio mnogo lijepih uspomena", rekao je Galić.

Iz Grada Sarajeva ističu da je Kosovac čovjek čija biografija izaziva poštovanje i predstavlja životni uzor kojem treba težiti.
 "Smrću Kosovca Grad Sarajevo i BiH ostali su bez izuzetnog čovjeka, antifašiste, istaknutog privrednika, političkog radnika i sportiste. Kosovac je, kao veliki čovjek, humanista i izniman prijatelj, svojim neumornim radom i moralnim načelima obilježio vrijeme u kojem je živio", kaže se u saopštenju. Navodi se da je Kosovac bio pokretač i podrška brojnih značajnih događaja u Sarajevu.
 "Kao istinski demokrata i borac, on je svojim nezavisnim otvorenim duhom, samopouzdanjem i upornošću, ali i jubavlju i privrženošću prema Sarajevu značajno doprinosio boljitku svojih sugrađanki i sugrađana. Kosovac je bio čovjek dijaloga, istrajne i nepokolebljive energije, uvijek je apelovao na razum u plemenitoj misiji izgradnje povjerenja i razumijevanja među narodima na ovim prostorima", ističe se u saopštenju.
 Kao dobitnik Šestoaprilske nagrade, dodaje se, Kosovac je postao i zauvijek će biti dio bogate, znamenite i prkosne historije grada Sarajeva.
 "Zbog toga nam je bila privilegija što smo ga imali kao sugrađanina, učitelja i lidera", poručuju iz Grada Sarajeva. 

U ratnom vremenu, kada je Sarajevo tri i po godine bilo u prstenu opsade i, danonoćno, sa svih strana zasipano artiljerijskim salvama, kad snajperisti i mitraljesci nisu birali ciljeve, grupa pensionisanih generala bivše JNA bila je sa narodom, sa državom i Armijom BiH. Ostali su sa sugrađanima u ratnoj kataklizmi, toj najvećoj ljudskoj nevolji.

Znali su i vidjeli: Sarajevo se brani golim rukama, puškom i ostajanjem na licu mjesta a ne bježanjem iz ratnog pakla.

Kao osvjedočeni antifašisti, doskorašnji visoki vojni funkcioneri, komandanti armijskih oblasti, stručnjaci za operatiku i strategiju odbrane zemlje, za socio-psihološke činioce rata, eksperti za pojedine rodove i vidove vojske i ratne vještine, okupili su se čim je počelo stezanje obruča oko Sarajeva. Na sastanku 8. aprila 1992. godine, brzo su došli do jedinstvenih ocjena i stavova. Prve upade paravojnih formacija i vojske iz Srbije preko Drine u Bosnu nazvali su pravim imenom – agresijom na Bosnu i Hercegovinu, agresijom snaga nacionalizma i neofašizma.

Saopštenje za javnost tada su formulisali i potpisali: Milan Ačić, Milenko Anđelić, Idriz Čejvan, ing. Adolf Dančević, Abaz Deronja, Ahmed Džubo, Ahmet Hodžić, Džemal Muminagić, Sakib Pozderac, Džemil Šarac, Mirko Vranić, Milan Vuković i Anton Lukežić. Ovo saopštenje trinaestorice generala objavila su javna glasila u BiH i SFRJ a nemali publicitet dobilo je i u međunarodnoj javnosti. Činu potpisivanja izjave pridružili su se antifašisti: Novak Anđelić, Stojan Bjelajac, Dragutin-Braco Kosovac, Vaso Radić i Cvjetko Kačar. Iz Zagreba se priključio nekadašnji komandant RV i PVO Enver Ćemalović, a iz Herceg-Novog i general Ekrem Durić. Iz Mostara su se oglasili general Asim Pervan, književnik Jakov Jurišić i narodni heroj Dušan Grk.

U toj izjavi napadi na Bosnu i Hercegovinu okarakterisani su kao »put u besmisleno produbljivanje mržnje, raskola i samoubistva naše zajednice«. »Klanjamo se žrtvama palim na obalama Miljacke i širom BiH« - rekli su potpisnici osuđujući ubice nevinih ljudi Muslimana, Hrvata i Srba u Bijeljini, Kupresu, Bosanskom Brodu i drugim mjestima. Iskazali su odlučnost u zahtjevu da se »zaustavi vojna i politička intervencija iz Srbije i Hrvatske«.

Oglasili su se i pismom 3. juna 1992. i upozorili da samo mir i demokratski rasplet krize mogu spriječiti rat bez granica – katastrofalne ljudske i materijalne gubitke, egzodus stanovništva, izbijanja na javnu scenu u sve većoj mjeri intelektualnog, političkog i moralnog društvenog škarta. Osudili su etničko čišćenje i stvaranje koncentracionih logora za nesrpski živalj ističući da inspiratori i nosioci genocida moraju da odgovaraju i da budu kažnjeni. 

Svi koji su ostali dijelili su sa narodom dobro i zlo. U haosu koji je nastao, sagledavali su izlaze i javno ih saopštavali. U oba javna istupanja iskazali su vlastito uvjerenje »da su i oni borci u istom frontu«.