/* Preload images */ body:after { content: url(../images/close.png) url(../images/loading.gif) url(../images/prev.png) url(../images/next.png); display: none; } .lightboxOverlay { position: absolute; top: 0; left: 0; z-index: 999999; background-color: black; filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=80); opacity: 0.8; display: none; } .lightbox { position: absolute; left: 0; width: 100%; z-index: 100000000; text-align: center; line-height: 0; font-weight: normal; } .lightbox .lb-image { display: block; height: auto; max-width: inherit; -webkit-border-radius: 3px; -moz-border-radius: 3px; -ms-border-radius: 3px; -o-border-radius: 3px; border-radius: 3px; border: 5px solid #fff; } .lightbox a img { border: none; } .lb-outerContainer { position: relative; background-color: white; *zoom: 1; width: 250px; height: 250px; margin: 0 auto; -webkit-border-radius: 4px; -moz-border-radius: 4px; -ms-border-radius: 4px; -o-border-radius: 4px; border-radius: 4px; } .lb-outerContainer:after { content: ""; display: table; clear: both; } .lb-container { padding: 0; } .lb-loader { position: absolute; top: 43%; left: 0; height: 25%; width: 100%; text-align: center; line-height: 0; } .lb-cancel { display: block; width: 32px; height: 32px; margin: 0 auto; background: url(../images/loading.gif) no-repeat; } .lb-nav { position: absolute; top: 0; left: 0; height: 100%; width: 100%; z-index: 10; } .lb-container > .nav { left: 0; } .lb-nav a { outline: none; background-image: url(''); } .lb-prev, .lb-next { height: 100%; cursor: pointer; display: block; } .lb-nav a.lb-prev { width: 34%; left: 0; float: left; background: url(../images/prev.png) left 48% no-repeat; filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=0); opacity: 0; -webkit-transition: opacity 0.6s; -moz-transition: opacity 0.6s; -o-transition: opacity 0.6s; transition: opacity 0.6s; } .lb-nav a.lb-prev:hover { filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=100); opacity: 1; } .lb-nav a.lb-next { width: 64%; right: 0; float: right; background: url(../images/next.png) right 48% no-repeat; filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=0); opacity: 0; -webkit-transition: opacity 0.6s; -moz-transition: opacity 0.6s; -o-transition: opacity 0.6s; transition: opacity 0.6s; } .lb-nav a.lb-next:hover { filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=100); opacity: 1; } .lb-dataContainer { margin: 0 auto; padding-top: 15px; *zoom: 1; width: 100%; -moz-border-radius-bottomleft: 4px; -webkit-border-bottom-left-radius: 4px; border-bottom-left-radius: 4px; -moz-border-radius-bottomright: 4px; -webkit-border-bottom-right-radius: 4px; border-bottom-right-radius: 4px; } .lb-dataContainer:after { content: ""; display: table; clear: both; } .lb-data { padding: 0 4px; color: #ccc; } .lb-data .lb-details { width: 85%; float: left; text-align: left; line-height: 1.1em; } .lb-data .lb-caption { font-size: 12px; font-family: Tahoma, Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif; font-weight: bold; line-height: 18px; } .lb-data .lb-number { display: block; clear: left; padding-top: 10px; padding-bottom: 1em; font-size: 12px; font-family: Tahoma, Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif; color: #999999; } .lb-data .lb-close { display: block; float: right; width: 30px; height: 30px; background: url(../images/close.png) top right no-repeat; text-align: right; outline: none; filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=70); opacity: 0.7; -webkit-transition: opacity 0.2s; -moz-transition: opacity 0.2s; -o-transition: opacity 0.2s; transition: opacity 0.2s; } .lb-data .lb-close:hover { cursor: pointer; filter: progid:DXImageTransform.Microsoft.Alpha(Opacity=100); opacity: 1; }  >
Forma za resetovanje korisničke šifre:
Korisničko ime:
E-mail adresa:
> Život > Foto album
30 fotografija iza kojih stoje tužne i jezive priče
Objavljeno: 05.03.2019 09:12
Posljednja izmjena: 06.03.2019 09:44

Fotografija je oblik umjetnosti koji može zamrznuti emocije trenutka u vremenu. Razvoj umjetnosti je uticao na svijet na izvanredne načine i omogućio ljudima da definišu periode u kojima žive. Portal Bored Panda jednom je napravio listu 100 najuticajnijih fotografija svih vremena, uključujući i ikonske fotografije monaha koji se iz protesta spalio, ali i uznemirujući snimak studenta koji kleči pored svog mrtvog prijatelja tokom pucnjave u državi Kent. Ovakvi snimci su definisali način nas kao ljudskih bića i pomogli da se pogledamo iz drugačije perspektive: Kuda idemo kao društvo? Zašto dopuštamo zločine? Međutim, da bi se zaista osjetio utjecaj i pravi pečat fotografije, treba znati i priču iza nje. Ovdje smo sastavili listu od trideset, naizgled svjetovnih i ne baš spektakularno vizuelnih fotografija sa izvanrednim, nezaboravnim, čudnim i tužnim pozadinama.

#1 Tadeusz Zitkevits drži svoju fotografiju

 

Tadeusz u rukama drži, po izboru National Geographica, najbolju sliku iz 1987. godine. Na njoj je prikazan dr. Zbigniew Religu kako pazi svog pacijenta nakon prve transplantacije srca u Poljskoj. Operacija je trajala 23 sata. U gornjem desnom uglu je jedan od njegovih kolega koji je zaspao nakon operacije. Iako je operacija u to vrijeme bila gotovo nemoguća, dr. Religa je iskoristio priliku, a pacijent - Tadeusz Zitkevits – je čak i nadživio svog spasitelja.

#2 Tri 'neopjevana' heroja Černobila

Da nije bilo ova tri čovjeka sa slike - Alexei Ananenko (drugi lijevo) i vojnika Valeri Bezpalova (u sredini) i Borisa Barana (krajnje desno) - milioni života bi bili izgubljeni tokom katastrofe u Černobilu. Deset dana nakon topljenja, pokvario se sistem za hlađenje vode u pogonu, te direktno pod visoko radioaktivnim reaktorom formirao bazen. Bez hlađenja, supstanca nalik lavi lako bi mogla proći kroz ostale barijere i tako ispustiti jezgro reaktora u bazen. Da se to dogodilo - moglo je doći do eksplozije pare i ispaljivanja radijacije visoko i široko u nebo, šireći se na Evropu, Aziju i Afriku. Na fotografiji, inženjer Alexei je zajedno sa Valerijem i Borisom opremljen zaštitnom opremom nakon što su se dobrovoljno ponudili da se spuste u vodu i isuše tekućinu u blizini reaktora. Misija je bila uspješna i iako je šteta bila enormna, ova tri heroja su spriječila ono što je moglo biti mnogo razorniji događaj. Iznenađujuće i srećom, sva trojica su preživjela.

#3 Cher Ami

Ovaj golub je isporučio poruku od zarobljenog bataljona vojnika u Prvom svjetskom ratu, spašavajući gotovo 200 ljudi. Upucan je više puta i na kraju je izgubio nogu i oko. Vojnici su golubu napravili drvenu nogu i dali mu ime "Cher Ami" (iako je golubica bila ženka, francuski "Ami" je muškog roda) što znači "Dragi prijatelj".

#4 Za šankom

Ponižavajući i bijesom ispunjeni trenutak  zamrznut je u vremenu 28. maja 1963. godine od strane Freda Blackwella, fotografa za Jackson Daily News. Sa lijeva na desno, za šankom u Woolworthovoj radnji ‘Pet i pet centi’ u Jacksonu sjede tri demonstranta: John Salter, profesor sociologije i studentice Joan Trumpauer i Anne Moody. Svo troje bili su sa Tougaloo koledža - crnog koledža, koji je postao jezgro pokreta za građanska prava u Mississippiju. Dok su sjedili za šankon, zabavu je pokvarila ljutita masa bijelaca, koji su sipali kečap, senf i šećer na Johna, Joan i Anne.

#5 ‘Iza zatvorena vrata’

Par na slici su Elizabeth i Bengt - fotografkinja, Donna Ferrato, upoznala ih je kroz foto-projekat koji je radila sa bogatim swingerima. Te noći 1982. godine, u prigradskoj kući para, njih dvoje su se svađali dok je Donna fotografisala. Svađa je ubrzo eskalirala, a na fotografiji možete vidjeti da je partner ošamario Elizabeth. Donna je htjela objaviti fotografije, ali su je svi urednici časopisa koje je kontaktirala, odbili. Međutim, fotografkinja je znala da se nešto mora uraditi i da bi se takve odvratne radnje konačno trebale iznijeti na vidjelo, pa je 1991. objavila knjigu 'Živjeti sa neprijateljem'. Knjiga je prikazala događaje nasilja u porodici i njihove posljedice. Donnin rad je otvorio priču o vrlo kontraverznoj temi u to vrijeme i zahvaljujući njoj, 1994. godine Kongres je usvojio Zakon o nasilju nad ženama.

#6 'Čekaj me tata'

 

Dirljiva fotografija, koju je snimio Claude Detloff u Vancouveru dok su vojnici jedinice 'Duke of Connaught’s Own Rifles' kretali u borbu u Drugom svjetskom ratu. Emocije viđene na licu roditelja i djeteta i njihov govor tijela kombiniraju se kako bi načinili nezaboravnu sliku, koja istog trenutka topi srce. Srećom, otac dječaka se vratio sigurno i zdravo u oktobru 1945. godine. 

#7 Prijatelji iz djetinjstva

Snimljena od strane Jacquesa Gourmelena, fotografija je postala jedna od ikoničkih slika ljudi iz Britannyja, u Francuskoj. Dana 6. aprila 1972. godine u Saint-Brieucu, štrajkali su radnici firme Joint Français, a intervenirala je CRS (francuska policija za nerede). Na fotografiji su licem u lice dva muškarca - Guy Burmieux, radnik i Jean-Yvon Antignac, policajac za nerede. Ispostavilo se da su njih dvojica bili prijatelji iz detinjstva i prepoznali su se. Fotograf se kasnije prisjetio: "Vidio sam ga (Guya Burmieuxa) kako ide prema prijatelju i kako ga hvata za okovratnik. Plakao je od bijesa i rekao mu:" Samo naprijed i udari me dok si na tome!". Policajac se nije pomakao s mjesta.

#8 'Eksplozija sreće'

'Burst of Joy' je još jedna Pulitzerom nagrađena fotografija. Snimio ju je fotograf Associate Pressa Slava "Sal" Veder, a napravljena je 17. marta 1973. u zrakoplovnoj bazi Travis u Kaliforniji. Na slici je prikazan potpukovnik američkog ratnog zrakoplovstva Robert L. Stirm, koji se ponovo okuplja sa svojom porodicom i to nakon što je proveo više od pet godina u zatočeništvu kao ratni zarobljenik u Sjevernom Vijetnamu. Središnji dio fotografije zauzima Robertova 15-godišnja kćer Lorrie, koju vidimo s ispruženim rukama i ogromnim osmijehom na licu dok trči do tate. "Mogli ste osjetiti energiju i sirovu emociju u zraku", sjeća se fotograf. Fotografija je postala simbolom kraja američkog učešća u ratu u Vijetnamu.

#9 Dvojica braće

Ova naizgled zabavna i živopisna fotografija dvojice braće - Michaela i Seana McQuilkena - snimljena je u Moro Rocku u Nacionalnom parku Sequoia u Kaliforniji 20. augusta 1975. godine. Fotografiju je 'uhvatila' njihova sestra Marija samo nekoliko sekundi prije nego što ih je udario grom. Jedan od braće se kasnije prisjetio: „Tada smo mislili da je to duhovito. Slikao sam Mariju, a Mariju je fotografisala Seana i mene. Podigao sam desnu ruku u zrak i prsten koji sam imao počeo je tako glasno zujati da su ga svi mogli čuti. Našao sam se na zemlji sa ostalima. Sean se srušio i skupio na koljenima. Dim mu je izlazio iz leđa. “Tada su svo troje preživjeli, ali je Sean, mlađi brat, nažalost izvršio samoubistvo 1989. godine.

#10 U cilju pravljenja bulevara, radnici su u Alba Juliji u Rumuniji pomjerili cijelu zgradu

Početkom proljeća 1987. godine, u Alba Juliji, u Rumuniji, data je instrukcija vlade da se preradi infrastruktura i da se napravi mjesta za bulevar - međutim, jedna stambena zgrada stajala je na putu. Zbog toga je odlučeno da se zgrada podijeli na dva dijela i da se dijelovi pomjere 55 metara dalje. U zgradi je živjelo više od osamdeset porodica, a težila je preko 7600 tona. Proces je trajao gotovo šest sati usljed čega su dva odvojena dijela zgrade su odmaknuta pod uglom od 33 stepena. Pričalo se da su ljudi ostali u zgradi tokom čitavog procesa kretanja, a jedna žena je čak stavila čašu vode na ivicu svog balkona, a iz čaše se nije prosula ni kap. Takođe, sve komunalije (voda, struja, gas, itd.) su ostale netaknute.

#11 Tereskini crteži

Ovu proganjajuću i jezivu fotografiju snimio je David Seymour (jedan od osnivača Magnum Photos-a i jedan od vodećih fotoreportera 20. vijeka) u domu za emocionalno poremećenu djecu smještenu u Varšavi 1948. godine. Dnevni zadatak tog dana je bio da na tabli nacrtaju "dom". Dok su druga djeca crtala kuće, Tereska, koja je odrasla u koncentracionom logoru, imala je drugačiju viziju doma. Možemo se samo zapitati šta 'crtež' predstavlja, ali čini se da se bol i užasi koje je pretrpjela u logoru jasno vide u prodornom Tereskinom pogledu.

#12 Menadžer motela sipa kiselinu u bazen

Čuvena fotografija, koja savršeno prenosi uzdrmani period pokreta za građanska prava šezdesetih godina, načinila je Horace Cort. Na slici je prikazana grupa bijelih i crnih mladih ljudi, koji se kupaju u bazenu motela Monson Motor Lodge 18. juna 1964. godine, dok upravitelj motela po njima prosipa kiselinu. Sedam dana prije incidenta, Martin Luther King Jr je uhapšen zbog neovlaštenog ulaska u isti motel nakon što je zatraženo da napusti odvojeni dio u restoranu. Grupa demonstranata odlučila je mirno uzvratiti borbu te su isplanirali plivanje u bazenu namijenjenom samo "bijelcima". Bijelci, koji su platili sobe u motelu, pozvali su crnce da im se pridruže u motelu i budu njihovi gosti. A onda je, upravnik motela, Jimmy Brock, u pokušaju da prekine zabavu, ulio u bazen bočice murijatične kiseline kako bi uplašio plivače i natjerao ih da odu.

#13 Djeca na prodaju

Kažu da slika vrijedi hiljadu riječi, ali ova vjerovatno vrijedi i više. Život tokom rata bio je izuzetno težak - hrana i zalihe su racionalizovani, radna mjesta su bila oskudna. Za neke ljude, borba se nastavila i nakon rata. Na ovoj tragičnoj fotografiji, snimljenoj 1948. godine, vidi se četvero djece kako sjede na stepenicama dok njihova majka iz srama skriva lice od fotografa. Lucille Chalifoux, imala je samo 24 godine, a u to vrijeme je bila trudna sa svojim petim djetetom. Njen muž je upravo izgubio posao, a porodica je bila suočena sa iseljenjem iz njihovog stana. Da bi izbjegli moguće beskućništvo, roditelji su odlučili da na aukciji prodaju svoju djecu. Sva djeca su na kraju kupljena. Neka od njih, barem prema glasinama, bila su prisiljena na ropstvo.

#14 Jedan Armenac pleše nakon izgubljenog sina, planine u blizini Aparana, Armenija

Antoine Agoudjian je legendarni francuski fotograf armenskog porijekla. Kako niko nije mogao opisati umjetničko djelo bolje od samog umjetnika, evo Antoineove priče o snimanju ove upečatljive slike: “1998. godine našao sam se u Aparanu, velikom gradu sat vremena vožnje od glavnoga grada Armenije, Jerevana. Te večeri je na otvorenom u prisustvo brojnih stanovnika prigradskih naselja, nastupala lokalna plesna družina. Čim sam uslikao prvu fotografiju, prišao mi je starac. Suze su mu tekle niz lice. Rekao mi je da mu je sin umro. Da ga je ubila struja, kao i da je on bio njegov ponos i radost, ali i da sam izgledao baš kao on. Počeo je jecati i krenuo prema meni ispruženim rukama. Zvao se Ishran. Pitao sam da li će plesati za mene i počeo je da pleše. Trupa je zastala i stajala na stijeni u pozadini. Bilo je divno, ne zato što je čovek lijep, već zato što predstavlja nešto duboko u kolektivnoj svijesti armenske zajednice: slavljeničku otpornost nad ogromnim gubitkom.

#15 Klasa 1999.

Na prvi pogled, izgleda kao bilo koja druga srednjoškolska slika - hrpa tinejdžera koji se smiješe i prave blesave grimase. Međutim, na slici u krajnjem lijevom uglu možete vidjeti Erica Harrisa, Dylana Klebolda i njihove prijatelje, kako se prave da u rukama drže oružje. Samo nekoliko sedmica kasnije, nakon što je fotografija snimljena, Eric i Dylan su usmrtili u 12 učenika i jednog učitelja u pažljivo organiziranoj masovnoj pucnjavi u Columbineu.

#16 Tragedija na obali mora

Jednog jutra na proljeće 1954. fotograf Los Angeles Timesa, John Gaunt, bio je u dvorištu svoje kuće na plaži kada je čuo kako komšija viče: "Nešto se događa na plaži!". John je zgrabio svoj fotoaparat i odjurio ka obali. Kada je stigao, vidio je uznemireni par u blizini vode. Ispostavilo se da je njihov 19-mesečni sin koji se igrao u dvorištu odlutao na plažu i nestao u vodi. Srceparajuća  fotografija pojavila se na naslovnoj strani Los Angeles Timesa, a kasnije je osvojila i Pulitzerovu nagradu.

#17 Neću biti tužena! Imam glas anđela! Nijedan čovjek me ne može tužiti”

17. novembra 1955. Maria Callas je izvela trijumfalan nastup u Civic Opera Houseu u Chicagu. Međutim, prava drama počela je nakon što je opera završena. Američki maršal Stanley Pringle i zamjenik šerifa Dan Smith upali su u garderobu  Callasove i predali joj sudski poziv za kršenje ugovora. Marija je bila bijesna: „Neću biti tužena! Imam glas anđela! Nijedan čovjek me ne može tužiti”, vikala je. Fotografija savršeno prenosi intenzitet trenutka u to vrijeme, a nakon što je slika stigla do štampe, Maria Callas je dobila nadimak 'Tigrica'. Nakon incidenta, velika diva iz Opere obećala je da se više nikada neće vratiti u 'Vjetroviti grad'.

#18 Bijeg izbjeglica preko srušenog mosta u Koreji

Snimljena 4. decembra 1950. godine od strane fotografa Associate Pressa Maxa Desfora, fotografija prikazuje očajne izbjeglice nagomilane na uništenom mostu u Pyongyangu, preko rijeke Taedong u Sjevernoj Koreji. Ljudi su panično žurili da napuste svoju ratom razorenu zemlju. Kineske komunističke trupe brzo su se približavale, tako da su stanovnici, u strahu za svoj život, odlučili da pobjegnu u južni dio zemlje. Fotografija je osvojila Pulitzerovu nagradu, davne 1951. godine.

#19 Najmlađa majka

Kada je imala pet godina, Linu Medina (rođena 23. septembra 1933.) su roditelji doveli u bolnicu zbog ekstremne izrasline na stomaku. Nakon testiranja, doktori su otkrili zastrašujuću istinu – Lina je bila sedam mjeseci trudna. Lina je rođena sa rijetkim poremećajem zvanim 'rani pubertet' što je, jednostavno rečeno, rani početak seksualnog razvoja. Lina Medina je tako postala zvanično najmlađa majka u medicinskoj historiji. Rodila je dječaka 14. maja 1939. na carski rez, jer je njena karlica bila premala. Dijete je rođeno u potpunosti zdravo, a dala mu je ime Gerardo. Ipak, otac djeteta je ostao misterija.

#20 'Posljednji smijeh?'

Fotografija prikazuje Richarda Hickoka i Perryja Smitha, dvojice ubica, nakon saslušanja na kojem su osuđeni na smrt. Ubili su četvoročlanu porodicu, uključujući dvoje djece, nakon što su planirali da ih opljačkaju, ali nisu uspjeli naći ništa vrijednije od 50$. Izuzetno opušten i ravnodušan osmijeh na Perryjevom licu fotografiji daje sablasnu dimenziju, koja, bez konteksta, izgleda sasvim obično.

#21 'Minhenski masakr'

Proganjajuća fotografija Kurta Strumpha napravljena je 1972. godine, za vrijeme Olimpijskih igara u Minhenu. Nijemci su željeli mirne i vesele Igre koje bi nadmašile one iz 1936. održane u Njemačkoj, dok je Hitler bio na vlasti. Kako bi povećali osjećaj harmonije i dobrodošlice osiguranje je bilo oslabljeno, što se kasnije pokazalo kao velika greška. 5. septembra osam članova palestinske terorističke grupe „Crni septembar“ upali su u kuće namijenjene izraelskim olimpijcima u Olimpijskom selu. Ubili su dva člana tog tima, devet njih uzeli kao taoce i zahtijevali oslobađanje 234 zarobljena Palestinca. Kriza je trajala 21 sat i to je bio prvi uživo prenošeni čin terorizma, koji je gledalo 900 miliona ljudi. Za vrijeme krize, jedan od terorista je izašao na balkon apartmana – tada ga je fotograf AP-a Kurt Strumpf uspio fotografisati i pokazati ljudima kako zlo nikada ne spava.

#22 Mladi Osama

Ovo je fotografija jedne lijepe i velike obitelji koja ljetuje u Švedskoj 1971. godine. Međutim, s lijeve strane, u smeđoj košulji, možete vidjeti 14-godišnjeg dječaka po imenu Osama. Nekoliko godina kasnije, ime Osama bin Laden biće povezano sa terorom i ubilačkom panislamskom militantnom organizacijom Al-Kaida.

#23 SS Grandcamp

Izgleda kao običan brod na običnom doku na običan dan. Međutim, datum fotografije je 16. april 1947., a brod se zove SS Grandcamp. Požar je izbio, a ljudi koje vidite na pristaništu su pripadnici dobrovoljne vatrogasne službe grada Teksasa. Nekoliko minuta nakon što je ova fotografija snimljena, došlo je do katastrofe u jednoj od najvećih ne-nuklearnih eksplozija u ljudskoj historiji. 468 osoba je poginulo, više od 5.000 je povrijeđeno.

#24 Rajiv Gandhi

Ovo je posljednja fotografija indijskog premijera Rajiva Gandhija. Napravljena je nekoliko trenutaka prije nego što ga je žena bombaš samoubica (na slici niže lijevo sa narandžastim cvjetovima, a može se vidjeti i u umetku, gore lijevo) zagrlila i detonirala bombu. Fotograf je također ubijen tokom napada.

#25 Sovjetski vojnici uznemiravaju Njemicu

Iako fotografija govori sama za sebe, da bi se razumjele sve okolnosti i težina koje je okružuju potrebno je fotku staviti i u kontekst dešavanja. Na snimljenoj slici, žena je otvoreno uznemiravana od strane dva sovjetska vojnika, u blizini odjeljka zapadne dvorane centralnog željezničkog terminala Leipzig Hauptbahnhof. Nažalost, to nije bio izolovani incident - masovna silovanja su se dešavala na okupiranoj njemačkoj teritoriji tokom i nakon rata. Čin silovanja, prema historičarima, često se koristi za naglašavanje pobjede. Dok se većina historičara slaže da takva zlodjela nisu činili samo Sovjeti, procijenjeno je da čak dva miliona njemačkih žena patilo u rukama komunista, neke čak 60 do 70 puta.

#26 'Dan D'

Fotografiju je napravio čuveni fotograf LIFE-a Robert Capa, a prikazuje pakleni događaj od 6. juna 1944. - na taj dan saveznici su napali Normandiju, označavajući je kao najveću pomorsku invaziju u historiji. Glavna tema fotografije je Huston Riley, 22-godišnji vojnik, koji je nekoliko puta pogođen metkom. Fotograf je, zajedno s narednikom, pomogao Hustonu, koji se kasnije prisjetio: "Šta ovaj čovjek radi ovdje? Ne mogu vjerovati. Snimatelj je na obali.“ Robert, fotograf, proveo je oko sat i pol pod vatrom dok su ljudi oko njega umrli. Ostalo je samo nekoliko okvira iz filma, svi su bili zrnasti i mutni. Međutim, drhtave i nestabilne fotografije gledatelju su donijele jednako uznemirujući osjećaj, pomoću čega je mogao osjetiti taj trenutak iz Drugog svjetskog rata.

#27 'Skok u slobodu'

Nakon Drugog svjetskog rata Berlin je bio podijeljen na četiri okupacione zone. Uslovi za život su bili drugačiji u svakom dijelu i u periodu od 1949. do 1961. oko 2,5 miliona ljudi je iz Istočne Njemačke prešlo su sovjetski dio Berlina. Sovjeti su bili zabrinuti za lidera Istočne Njemačke Waltera Ulbrichta koji je, da bi se zaustavilo iseljavanje, postavio barijere od bodljikave žice i blokova u augustu 1961. godine. Na fotografiji primarna figura je 19-godišnji čuvar granice Hans Conrad Schumann koji prelazi tu istu granicu. Stanovnici Zapadnog Berlina potaknuli su Hansa da dođe do granice i on je tada rekao da ne želi "živjeti zatvoren" i odjednom preskočio bodljikavu žicu. Fotografija je brzo došla do novina, a ikona Hansa kako preskače barijeru postala je simbolom slobode. Mladi vojnik nastavio je mirno živjeti na Zapadu, međutim, sam se Hans nije dobro nosio s novostečenom slavom i statusom ikone te je, nažalost, počinio samoubistvo 1998. godine.

#28 Povrijeđeni mladi radnik na mlinu

Fotografija je nastala u oktobru 1912. godine, a prikazuje Gilesa Edmunsa Newsoma koji je povrijeđen dok je radio u Sandersovom mlinu u Bessemer Cityju, u Sjevernoj Karolini ranije te godine. Dio mašinerije mu je pao na nogu i smrskao mu prst zbog čega je pao na mašinu u pokretu koja mu je zgniječila i rastrgala dva prsta. Tada je imao 11 godina. Giles i njegov mlađi brat su na mlinu radili nekoliko mjeseci prije nesreće. Nakon što je njihov otac saznao da je kompanija spremna da isplati odštetu Gilesu, a ne roditeljima pokušao je napraviti kompromis, dok ih je majka optuživala da su bezrazložno dali otkaz. Tetka se sjeća da je tada rekla: "Sad kad bi mogao biti od neke pomoći svojoj majci to se dogodi, a on više nikada neće moći raditi kao prije."

#29 Rodney Alcala

Fotografija prikazuje Rodneya Alcalu koji u sudu ispituje samog sebe. Bio je serijski ubica poznat kao 'ubica na brzim sastancima' koji je ubijao žene 1970. godine. Ime je dobio jer je bio gost u jednoj emisiji brzih sastanaka. Predstavljao je sebe 2010. Ispitivao je samog sebe, pri čemu je mijenjao glas kada bi bio druga osoba. Osuđen je na smrt.

#30 Argument

Francusko-iranski fotograf Abbas je u Teheranu 1978. godine napravio srceparajuću fotografiju pobunjenika koji drži cipele mrtvog prijatelja. Njegov drug je ubijen nakon što je vojska otvorila vatru na ljude. Vojnik se raspravlja sa čovjekom i objašnjava mu da nije njegova jedinica otvorila vatru. Fotografija je iz Abbasove knjige „Iranski dnevnik: 1971 – 2002“.

federalna.ba/boredpanda.com

Najčitanije
Najnovije
Vrh